Jedna od studija o kojima piše LA Times obuhvatila je čak 50.000 pacijenata na samrti iz SAD-a i Indije. Odranije je poznato da ljudi suočeni sa smrtnom opasnošću ili oni koji su iskusili kliničku smrt pričaju o doživljaju tunela na čijem kraju je svetlo ili o tome kako im je ceo život «proleteo pred očima», ali se ispostavilo da su ovakva iskustva karakteristična za iznenadnu smrt, odnosno smrtnu opasnost.
Doživljaji hroničnih bolesnika koji, kako piše list, «umiru dugo» uglavnom se sastoje iz snova o završetku nekog posla (obično je to vezano za profesiju ili hobi umirućeg) ili još više o putovanjima, koja često uključuju prelazak granice. Slični snovi se ponavljaju kod većine hroničnih bolesnika na samrti, odnosno kod onih koji mogu i hoće da govore o ovakvim iskustvima. Ovakvi snovi nisu posledica medikamenata koje samrtnici eventualno uzimaju, jer iste priče pričaju i oni koji ne dobijaju nikakve lekove, tvrde sagovornici LA Timesa.
Robert Fulton, profesor Univerziteta u Minesati i jedan od pionira izučavanja samrtnih iskustava, kaže da je moguće da su ovakvi snovi posledica prirodnih analgetika koje luči sam organizam.
Um je u stanju da sam sebe drogira. U snu može da se javi euforija u vezi sa susretom i razgovorom s pokojnim prijateljem. Mozak se na ovaj način čisti, kao kada se skidaju podaci sa kompjutera – kaže Fulton.
http://160.94.9.156/ahc_news/061504/Column%20One.htm
[Ovu poruku je menjao secret dana 30.06.2004. u 19:07 GMT]