Želim da naglasim da ti imaš tvoju sudbinu u rukama,
niko drugi.
Svakako, u nekim državama je (možda) lakše
da budeš srećan.
Ali to je samo kad gledaš sa strane iz daleka.
Nek ostanemo na primeru Nemačke.
San svakog našeg građana.
Mi (tačnije moji roditelji) smo bili u mogućnosti da
pomognemo velikom broju ljudi da dobiju šansu
da vide Nemačku.
To je bilo:
-kratka poseta
-duži boravak
-obezbeđenje dobrog posla
-obezbeđenje stana
-obezebđenje zdravstvenog osigruanja
-itd.
Šta je bio zaključak:
svima je bilo lepo, dok nije došla ona ružna stvar zvana:
posao!
Mora da se radi, a neki su se očigledno odvikli od toga.
Vide ljude kako voze Mercedesa, ali ne i trud i žrtvovanje.
Naravno nisu svi takvi.
Neki su bili srećni da rade, ipak veća je plata, znamo to svi.
Ali šta je kod njih bilo:
nostalgija
Kako to nostalgija kad je Srbija tako užasna?
Ljudi shvate koju cenu plaćaš.
Ti radiš kao robot, nemaš život u Nemačkoj.
Svi žive, kao da i ne žive.
I onda njima pukne film, odu na letovanje i tamo se iživljavaju.
Pored toga, stranac si.
Govorim perfektno nemački, primio sam njihovu kulturu
i običaje.
Ali ne vredi, crna kosa je "zaštitni znak" (da me ne razumeš grešno, volim ja svoju kosu i poreklo).
Međutim, krenem sa drugarom u diskoteku, i mene ne puštaju.
Razlog: stranac!
zamisli da živiš u takvom okruženju.
Ali ne moj da me grešno shvatiš, biti u inostranstvu je vredno više nego bilo šta drugo.
To je iskustvo koje (može) zlato da vredi.
Nadam se da će u skorije biti olakšano putovanje, da i naš narod vidi svet.
Ali nije Srbija tako loša kao što zamišljaš.
Tu ima dosta onog: "Tuđe je lepše."
I Nemci kukaju kako im je život grozan, što tebi zvuči neshvatljivo.
Što nas napokon vraća na početak:
"Život je lep koliko dopustiš.
Ti imaš tvoju sudbinu u rukama."
Veruj u budućnost!
Limundo
Kupindo