KENOH, mislim da griješiš u vezi konkurencije. Pa različitih aparata ima sve više. Nekad je svaka kuća imala radio a svaka druga TV a danas ti svaka kuća ima po par televizora videa DVD-a autoradia kojekakvih radioprijemnika. Majstora baš i nema. Ja sam ti u komisiji za mature u srednjoj obrtničkoj školi ispred udruženja obrtnika i mogu ti reći da je to prava katastrofa. Od 3 generacije učenika završenih servisera elektroničkih uređaja samo dvojica su se nastavila baviti svojom strukom. Bar kod nas je ovaj zanat izjednačen sa molerima, zidarima, konobarima, frizerkama itd... Ne podcjenjujući ta zanimanja, mislim da je usporedba tih zanimanja s našim poslom gotovo nemoguća ali roditelji savjetuju djecu: idi ti za TV servisera, tu si u toplom samo nešto malo zalemiš i uzmeš dobre novce. Baš zato sto za naš posao moraš ne samo, što neko kaže, biti bistar, uporan i uložiti puno truda i vrmena moraš taj posao voliti( u pravu si AGRON SARACINI ) i moraš imati još ono nešto. Puno se stvari mora poklopiti na bi ispao jedan dobar majstor. Plus puno stalnog učenja. Zato se slažem i sa Zoranom da se moramo udružiti ali u smislu da razmjenjujemo iskustva, dokumentaciju i sve što je vezano s poslom. Pa i ne samo s poslom nego i životom što je i ova tema. Primjećujem da na raznim forumima postoje grupe mlađih majstora koji se takmiče ko je bolji majstor. Ja sam popravio ovoliko ja sam popravio ovo i ono. Kad dođete u neke zrelije godine to vam neće biti važno. Ja se smatram nešto zrelijim sa jedno 30 godina staža i nije mi važno čak ni da me neko zove majstorom ni ekspertom čak ni TV mehaničarem i nisam zato na forumu. Došao sam zato da se udružimo , što kaže Zoran, jer ne mogu sam znati, koliko god bio uporan i bistar, kako se na nekom novom modelu ulazi u servismeni. Naravno da nastojim uvijek uzvratiti sa više podataka i za to ne tražim ništa . Nekad u tome uspijem, nekad ne. Pa čak i ako mi se niko i ne zahvali, ni to mi nije važno. Smatram da samo takav način udruživanja može stvoriti pravu grupu u kojoj svi žele jedni drugima pomoći a niko ne traži ništa za uzvrat. Naravno, nekad ću nekom više ja pomagati a nekad će neko meni. Često te razmišljanje odvede na drugu stranu od pravog kvara i neki savjet kolege ta vrati na pravi put, Vjerujem da vam se svima to već dogodilo.
Ja malo promašio temu.
Neko reče "prošla su zlatna vremena". Točno tako. Gdje su zlatne osamdesete. Ja prestao klati svinje za zamrzivač jer je kila mesa bila 75000 a ja svaki dan kasirao 1500000 do 2000000. Neću da jedem zamrznuto meso nego friško. Doduše onda nas malo mučila inflacija ali smo sve dijelove računali u DM pa se nekako izvlačilo.
Danas posla ima sve više samo se ne može pošteno naplatiti. Što neko reče ima hljeba u našem poslu ali ja sam gladan i malo mesa. Kod nas moras što kaže Branislav, misliti da nekog ne odereš jer se neće vratiti, moraš napraviti posao što brže, po mogućnosti isti ili drugi dan. Moraš raditi puno i prekovremeno, navečer tražiti podatke na netu i onda zaradiš toliko da možeš recimo normalno živiti. Do prije nekoliko godina, mogla se napraviti i neka kućica ali sada teško i perspektiva nije baš blistava.
Nadam se da ćemo mi stariji uspjeti nekako izdržati do penzije a to želim i mlađim kolegama ali mislim da će neki morati mjenjati zanimanje jer su kinezi neumoljivi, Za koju godinu ćemo tlevizore mijenjati kao cipele.
Pozdrav svim kolegama s foruma
sasafras