@dalibord5,
Zanimljivo razmisljanje, ali par stvari na koje bih da se osvrnem:
Citat:
dalibord5: Ako pricamo o Srbiji,tesko je ocekivati da je neko u prethodnoj deceniji uspevao da u dvadesetim godinama radi nesto pametno....Primeri koji bi se mogli navesti,ipak ulaze u domen izuzetka koji potvrdjuje pravilo.
Znaci svi oni sportisti, muzicari, hm...Pink umjetnici i sl. koji su uspjeli (makar i sa navodnicima), trebali su da krenu sa razmisljanjem o tome sta ce raditi tek u dvadesetim godinama? Razumijem da pokusavas da kazes da se radom stice, ali ne mogu se svi poslovi staviti u kalup, i ograniciti i reci da ima neki generalni tok koji bi svi trebali da prate.
Citat:
Mislim da covek jeste najsposobniji u dvadesetim i da je to vreme kada stvara temelj svoje buducnosti.
Temelj moze da se stvara i od djetinjstva. Sta posijes, to ces znjeti. Naravno, zavisi za sta se ljudi odluce.
Citat:
Tesko bih se usudio da saradjujem sa nekim ko ima 22 godine.
:) A sta kazes da saradjujes sa nekim od 15. godina? Da li bi ti to bilo...nezamislivo? Ovo pitam, jer iz porodicnog iskustva, rijetko ko je bio blesav/pametan(?) da saradjuje sa nekom petnaestogodisnjom osobom koja se pojavila i rekla da hoce da radi, iznijela sta tacno nudi, sta poslodavac dobija, i dobila posao na mjestu - zajedno sa jos jednom petnaestogodisnjom osobom. Obe osobe su napravile vise kinte tom poslodavcu, nego sto svo ostalo osoblje svaki put kad su dosle na posao. Nije prostitucija u pitanju, nije rad u Meku, a nisam ni ja u pitanju. Cisto ako dozvolis da pogledas van onog sto sebi postavis kao granicu, mozda nekad mozes prijatno da se iznenadis.
Da li su bitne godine, ili kakva je osoba i sta tacno nudi? Sta ako osoba dobro zna svoj posao? Doduse, mnogima je nezamislivo da neka petnaestogodisnja osoba moze biti dovoljno zrela, zeljna da radi, disciplinovana, i da profesionalno uradi posao, bas kao i neko sa 25 ili 30 godina; ali onaj ko rizikuje nekad i dobije. Vjerujem da vazi za obe strane.
Meni je zao kad vidim da ljudi ne zele nekom dati sansu samo zato sto je ta osoba 'premlada', a nisu posteno ni sjeli ni vidjeli sta ta osoba nudi. Jos tuznije je kada te iste osobe nekoliko godina kasnije trce za tim mladim ljudima koji su se borili i postigli ono za sta su radili - samo na visem nivou; jer zamisli - 'sada im valjaju'!? Ti mladi ljudi su radili sa nekim drugim ko im je dao svoje povjerenje, radili su na sebi, i nisu dozvolili da ih neko sa takvim razmisljanjem gurne sa njihovog puta. Recimo da nije zdravo poslovati sa takvim dvolicnim ljudima koji ce prvo da te pljuckaju, a kasnije da te uzdizu. Jeste pitanje vremenskog razmaka, ali ako si mlad ne znaci da si glup. Nesto neiskusniji - da, to je cinjenica. Mozes nekog nauciti neke stvari u vezi posla, ali ne mozes im usaditi vaspitanje, 'attitude'/stav(?), disciplinu, zelju i volju za radom i uspjehom. Mozda bi bilo zgodno provjeriti sa kakvim prljagom osoba dolazi prije nego sto ih posaljes van?
Citat:
Uostalom i porazi su deo uspeha,pa je normalno da neko popije nekoliko zestokih samara ili bankrotira i po nekoliko puta do svoje tridesete.Tek da vidi sta je zivot,pa onda kasnije ulazi u poslovne angazmane koji donose razuman i stabilan profit.
Nije neophodno bankrotirati. Moze covjek da se uci i na primjerima drugih. Nadam se da zestoki samari nisu u fizickom smislu (sem ako je boks u pitanju?), ali je sasvim normalno da kad neka prepreka naidje, da osoba smogne snage da je prevazidje. Najbitnije je ne odustajati, jer i taj poraz je samo trenutno stanje.
Citat:
Na kraju,biti bogat do 30-te je nerealan cilj i moze sluziti samo za qurcenje,sto znaci da bi se do posle tridesete to bogatstvo verovatno rastocilo.
Zar to ne zavisi od osobe do osobe, a ne do necije pretpostavke? Zasto da hm...'bogatstvo' sluzi za to qrcenje, kad moze da sluzi i za neke korisne stvari? Doduse, ima ljudi koji vole da pokazuju nova kolica, shljokice, krpe i sl., ali zasto bi se to razlikovalo od djece koja kad dodju u skolu pokazu nekom svoje nove patike, pernicu, torbu i sl.?