Citat:
Marko_L: Malo su smešne sve te priče o jednakosti.
U poslednje vreme sam primetio da su tvoji stavovi na razne teme naj slicniji mojim. Ovoga puta mogu samo da konstatujem da sve sto si rekao to sam i ja hteo da kazem, samo bih jos dopunio sa par stvari koje su ti promakle. Naime, kad se neko zalaze za jednakost polova, nije mi bas sasvim jasno da li se to odnosi i na jednakost muskaraca sa zenama, ili samo na jednakost zena sa muskarcima. Clan 5 stav 2 Zakona o braku i porodici izricito kaze:
"Majka i dete uživaju posebnu zaštitu države."
Ne postoji clan istog zakona koji i ocu pruza JEDNAKU zastitu drzave. Ovde se stvari mnogo banalizuju, kao ako ti nije lepo razlaz i gotovo. To je OK ako si tinejdzer, pa si se smuvao sa drskom i bezobraznom devojcicom pa se jednostavno razidjete i radis na pronalazenju bolje. Kad je brak u pitanju, to nije tako lako, u vecini brakova postoje neka deca, koja prezivljavaju velike traume u slucaju razvoda roditelja. I, sad, default situacija je da zena zvoca i nervira muza oko naj glupljih mogucih sitnica a on moze ili da cuti, trpi, guta i ugrozava svoje prvo psihicko a zatim i fizicko zdravlje ili da se suprotstavi, nalupa par samara, bude zigosan od okoline kao nasilnik i smesten iza resetaka. Od ta dva zla tesko je reci koje je gore. A treceg izbora nema, muskarac kao sto sam gore naveo, ne uziva "posebnu zastitu drzave". On moze jednostavno da ode i dalje ima dva izbora:
- ili ce se razocarati i nastaviti da zivi potpuno sam
- ili ce ici od jedne do druge trazeci (najcesce bezuspesno) neku sa kojom moze preziveti ovaj zivot mirno i stalozeno
Znam neke mnogo dobre ljude koji su izabrali neki jedan a neki drugi put u zivotu. To su ljudi koji su imali neuporedivo vise vrlina nego mana, koji su bili dobri, posteni, radni porodicni ljudi. Prilikom istupanja iz porodice, takvim ljudima se ceo jedan mozaik zelja, ambicija planova i zivotnih stavova srusi pred ocima u komadice. Oni tom prilikom gube motivaciju za rad, odmah potom obicno i posao, sa srusenim sistemom vrednosti lako se odaju svakakvim porocima. Nailaze na nerazumevanje okoline i komentare "pa eto, u pravu je ona njegova, kako je jadnica mogla izdrzati sa njim takvim". Takvo nerazumevanje je kraj - covek vise nikada nece moci da se vrati na pravi put kad zna koliko je zeleo naj bolje, a ispalo je naj gore. U takvom, veoma teskom psihickom stanju, niko mu nece pruziti ruku podrske, pa cak ni drzava, kao sto se iz teksta zakona nedvosmisleno vidi.
Nego, da razmotrimo i slucaj da je covek upravo toliko jak kao licnost, da ne poklekne a da se ne suprotstavi samarima. Takav covek ce svakako pokusati da iz svega izvuce naj bolji interes za decu. Ali, tu nastupa sledeca prepreka - deca po default-u ostaju sa majkom, izuzev ako ne postoji neki bas bas ekstra jak razlog da bude drugacije. Ravnopravnost? Eeee, pa neeeee, drzava se ne zalaze za ravnopravnost muskaraca sa zenama, vec samo za ravnopravnost zena sa muskarcima. Dete ostaje kod majke bez obzira sto je ona losija, neodgovornija i nemoralnija osoba od oca. On tu ne moze nista da uradi, moze samo da cuti i posmatra kako se njegovo dete pogresno vaspitava. Zeleci da detetu ostavi sto manje trauma, on bira izmedju 2 mogucnosti:
- da ne dolazi da ga vidja, vec da samo salje novac
- da dolazi da ga vidja i tako svaki put sebi i detetu priredjuje malu psihicku traumu
Odredjen broj oceva se opredeljuje za prvu varijantu. Ja to ne bih mogao, ali ne zameram onima koji mogu. Dete jednostavno navikne da ima jednog roditelja, to prihvati kao normalno jos od prvih godina zivota i kasnije se uopste ne nervira jer je to tako.
Druga varijanta je ona kojoj se obicno pribegava, tu se dete svaki put pita zasto taj covek dolazi, pa onda zasto odlazi, jos ako ima dopingovanje negativnim stavovima prema ocu od strane majke, to tek stvara neopisiv haos u decjoj glavi.
Otisao sam mnogo daleko od teme, sve da bih dokazao da nije tako lako jednostavno otici ako jednog dana zena pocne sa kontinuiranim trazenjem svadje, psovkama, uvredama i drugim drskim ponasanjem. Zato je jedno od najcescih resenja cutanje i trpljenje svega toga, pa dokle izdrzis, jer nikakva zastita po Zakonu nije predvidjena za muskarca. Dakle, otvorite cetvore oci pre nego sto stupite u brak, svaka je pre braka idealna i onakva kakva se samo pozeleti moze, potom je onako, podnosljiva dok se ne rode deca, a potom postaje sasvim nepodnosljiva. Lagano, za godinu-dve sa "sunce moje" predje se na "sunce li ti tvoje!!!"
Nego, evo malo iz drugog ugla o toj famoznoj (ne)jednakosti... Kad je Titanik tonuo, muskarci su rekli "prvo zene neka se spasavaju, a muskarci posle, ako ostane mesta u camcima". Zene nisu imale primedbi na taj redosled i nisu trazile ravnopravnost. Medjutim, cim njima odgovara, potegne se pitanje ravnopravnosti. Evo, sad, kad treba da se sedi u parlamentu, donet je neki zakon da zena mora biti priblizno koliko i muskaraca. Ne cuh odavno vece gluposti od toga... Zene moraju da se politicki angazuju, da pridobiju poverenje glasaca, da budu sposobne pa da budu u parlamentu, a ne da im ta mesta po default-u pripadaju, taman prstom ne mrdnule, dok svaki muskarac koji hoce da bude narodni poslanik mora da se svim mogucim politickim sredstvima izbori za to mesto. Zar to nije malo vise od "jednakosti"?
Citat:
Ni ja nisam za to da se za šamar ide u zatvor. Bolje je neka simbolična kazna od 100.000 dinara i uslovna, ali da isto važi i za žene koje maltretiraju muškarce.
Pa ne moze tako, iz razloga koje sam gore naveo... zenu (koja ima dete) jednostavno ne mozes kazniti, jer je to u suprotnosti sa zakonom obezbedjenom zastitom. Kako ti njoj da naplatis kaznu a onda beba nema sta da jede?! Nema toga. Zene neko vreme po rodjenju deteta ne odgovaraju cak ni za ubistvo, a ti pricas o kazni za nekakav samar koji je nekome udarila?! Tu su im vec garantovana veca prava i ta prava se sada nikako ne mogu izjednaciti.
Eto, toliko od mene, sa ovoliko pisanja ima da me proglasite za pocasnog clana kad osnujete NVO.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.