Neko nam je bio baš literarno raspoložen. :-)
Kao što reče, ja stojim pored i kažem „Nije da to nije uznemiravanje, ali
ipak...“
Pokušajmo komšiju da vratimo u svet e-pošte.
Npr. neki moj poznanik pošalje meni poruku kako treba da mu odgovorim na ES forumu. Ja to uradim. Međutim, on počne svaki dan da mi šalje poruke o tome kako on čeka odgovor na ES-u.
E sad, ovo jeste uznemiravanje, ali nije (po mom shvatanju pojma) spam. To se rešava na druge načine, bilo ignorisanjem njegove adrese (loše rešenje), bilo raspravljanja toga licem u lice (ili e-poštom u e-poštu, bolje rešenje :-)). Kako ja njemu mogu da kažem (a i hoću, samo da znaš :-)) da prestane da me gnjavi tim porukama, tako i ti komšiji možeš da kažeš da prestane da te uznemirava (prvo naravno suptilno, kako ti inače spavaš dugo do 10h, a ako ni to ne pomogne, onda direktno).
To je taj odnos koji postoji između pošiljaoca i primaoca, a koji nije karakterističan ni za jednu spam poruku (ostale kategorije gde se ne radi o jedan-jedan slanju su nebitne za ovo pitanje).
Prepuštanje rešavanja ovakvih odnosa nekom trećem licu (ili još gore, instituciji) je veoma loše za međusobne odnose ljudi. Mada često ljudi rešavaju ovakve stvari „pri višim instancama“ (npr. nekome smeta neka poruka, i on se odmah žali Gojku, umesto da prvo pokuša da raspravi sa onim ko ju je poslao :-), to nije pravi način za rešavanje problema (još će se komša i uvredi, što mu nisi lepo rekao da ne zvoni, i on ne bi imao nikakav problem sa tim).
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.