Ja bih ipak (veoma pojednostavljeno) odgovorio na ona pitanja koja su bazična.
- Da li za ceo projekat uvek treba izabrati 24 bitni proces ?
24 bitni depth poseduje bogatiju paletu raspoloživih digitalnih elemenata (binarnih brojeva) koji opisuju analogni signal (odnosno svaki njegov uzorak) u okviru pojedinačnog sempla. To je važno kako za primarni kvalitet master snimaka pojedinih kanala pre konačnog mixa, tako i za kvalitetniju obradu (editovanje) pojedinih kanala i konačnog mixa, jer je prilikom obrade, zbog većeg izbora brojeva u 24 bitnom sistemu, manja verovatnoća da će doći do njihovog zaokruživanja prilikom komputacije (dok će eventualno zaokruživanje biti sa manjom greškom), a time i do nastanka digitalnih artefakata ("digitalnog šuma").
- U kojim prakticnim situacijama se koristi dithering?
Praktično uvek kada se vrši redukcija bit depth-a. Kada ti je potreban CD audio kao konačan rezultat, vršićeš redukciju bit depth-a i/ili downsampling, jer je njegov standard 16 bit/44.1 kHz a tvoj master mix je na 24 bita, i verovatno na 88.2 kHz.
- Da li se gubi na kvalitetu prilikom ditherovanja?
Dobija se na transparentnosti i uspeva se da se sačuva deo informacija koje potiču iz 24 bitnog sistema, ali po cenu dodavanja izvesne količine šuma (koji je praktično nečujan).
Kvalitet je uvek slabiji od originalnog 24 bitnog mastera, ali je bolji nego da si ceo proces obavio u 16 bitnom sistemu.
- Sta znaci "frekventni raspon je 1/2 od frekvencije uzorkovanja" ?
- Kako to da frekvencija semplovanja od 44.1 khz ima raspon od 0 - 22,05 khz? Koliki onda raspon ima 48Khz; 88,2Khz; 96 Khz ?
Sinusoida, digitalno rastavljena na svoje najprostije moguće sastojke, ima samo gornji i donji peak. I to su najmanje dve tačke koje su neophodne D/A konvertoru, odnosno digitalnom filteru, da "rekonstruiše" analognu sinusoidu. Za dve tačke ti trebaju dva sempla. Stoga sampling rate moraš da podeliš sa 2 da bi dobio gornji vrh frekventnog opsega.