Interesantni su 17. i 18. član zakona o zaštiti potrošača:
Član 17.
Potrošač mora biti obavešten o važećoj ceni proizvoda i usluge.
Obaveštenje o ceni iz stava 1. ovog člana daje se jasnim isticanjem
cene na vidnom mestu, na proizvodu, pored proizvoda i u cenovniku usluge, kao i u
svakoj ponudi za zaključenje ugovora o prodaji proizvoda i usluge.
Cena mora biti iskazana za jedinicu mere, kompletan proizvod ili
određenu količinu proizvoda.
Kod proizvoda koji je prethodno upakovan u pakovanje različito od
jedinice mere, pored cene za to pakovanje, mora biti istaknuta i cena po jedinici mere
za isti proizvod.
Kod proizvoda u rasutom stanju istie se samo cena za jedinicu mere.
Član 18.
Obaveštenje o ceni iz člana 17. ovog zakona, ne može dovoditi u
zabludu potrošača u pogledu visine cene, odnosno stvarati utisak:
1) da je cena niža nego što jeste;
2) da su u cenu uključene posebne usluge za koje se plaća posebna
cena;
3) da je cena bila ili da će biti povećana ili snižena za određeno vreme
ili za određeni iznos.
format c: /udari_disk_o_beton /jako