Citat:
Ivan Dimkovic: Ali, opet, meni bi koristilo da vidim kada je neki .txt fajl napravljen [...]
Za šta bi ti koristilo? Šta ako ti je uređivač teksta podešen da pravi rezerve, premesti prethodnu datoteku u *~, a novi sadržaj upiše u novu?
Citat:
Ivan Dimkovic: Elem, konstatovali smo da je to missing feature [...]
Polako der :)
Kad bih ja zaključivao za druge, rekao bih da su primeri izneti do sada (u ovoj i onoj temi na Linuksou) u stvari antiprimeri — za šta
ne treba koristiti vreme stvaranja — te da je, samo na osnovu njih, ovo nedostajuća antimogućnost (ili na srpskom:
misfeature).
Sad mi još pade na pamet: pošto je vreme nove datoteke nastale kopiranjem stare jednako trenutku kopiranja, to onda znači da joj vreme stvaranja bude novije od vremena izmene? „Gle ovaj dokument sam otpočeo
pošto sam ga poslednji put izmenio!“ — baš intuitivno :) Iako je, naravno, ovakvo razmišljanje posledica brkanja vremena nastanka sadržaja i nastanka nosioca sadržaja, koja samo slučajno mogu biti ista. Isto čine i svi dosadašnji primeri, osim Bojanovog, gde je poistovećivanje sa prvom pojavom sadržaja na određenom mestu.
Citat:
BrokeBody: Ama sto bih morao bilo kome da dajem bilo kakav primer?!! Jednostavno, bilo bi lepo kad bih na ext3, file system-u koji ja koristim, imao taj feature. [...]
Kad tražiš novu mogućnost, moraš da obrazložiš čemu služi, i posebno, da paziš na zbrku koju može izazvati. U ovom konkretnom slučaju, rekao bih da želiš nešto što će ti podilaziti, da kažem, ne-baš-najboljoj navici.
Ja nemam problema sa pretpostavkom da vreme stvaranja može poslužiti za neke ziher-administrativne zahvate (mada još uvek bez primera :), valjda ga zato neki noviji sistemi i uvode. Ali bi za mene laika trebalo da ide sa velikim, prijateljskim natpisom „oslonite se na njega samo ako ga dobro shvatate!“