Citat:
boccio:Jako lepo receno. Nisi naveo koliko godina ti ima dete, ali voleo bih u svakom slucaju da mi odgovoris na par pitanja:
pod pretpostavkom da ti je dete predskolskog uzrasta:
- koliko te kosta vrtic?
- koliko mesecno trosis za odecu/obucu
- da li to dete dobije pokoju igracku ili slicno (cak i album sa samolepljivim slicicama ne moze da se popuni za ispod 20e )
- da li ima drugove/drugarice iz vrtica kojima ide na decje rodjendane, pa treba neki poklon kupiti...
- da li ga odvedes nekad u igraonicu, npr?
... naravno, sve ovo mora da se uklopi u taj budzet od 50e MINUS hrana.
Propuštaš poentu: to su sve stvari koje
moderni čovek zahteva, i koje
moderni razmaženi čovek očekuje da može da "pruži" detetu da bi mogao da ga "gaji". To je ono što sam i rekao:
čovek nikada nije zadovoljan, i neće nikada ni biti, jer ne shvata suštinu. Detetu u stvari samo treba 1) Ljubav 2) Razumevanje 3) Podrška 4) Prisustvo oba roditelja 5) a na kraju ono što si ti naveo samo da popuni detetovo slobodno vreme kada se roditelji zamore od igranja sa detetom (to samo dok nema braću/seste)
- Vrtić: Vrtić je potpuno nepotreban detetu, sem kao oblik druženja, koji može da ima i ovako besplatno ako ode u park, ili ako imaš više dece u kući. Vrtić je u stvari potreba
razmaženih roditelja koji žele 1) da se odmore od deteta 2) da prave još para pod izgovorom da je to "za dete"
- Igračke: Potrošački mentalitet (bez mašte) misli da su "igračke" samo ono što može da se kupi, a ne i ono što je detetu zanimljivo za igranje. Ima igračaka, dobijene, kupljene, nasledjene, i dečije improvizovane koje su u stvari i najčešće. Recimo moje dete voli da se igra sa papirima, i da crta po njima, što ne košta ništa. Takodje voli da se igra sa telefonima (mobilnim, fiksnim) što me opet ne košta ništa (pošto blokiram pozive, naravno). Voli da drnda tastaturu na kompjuteru i da gleda u monitor, što me opet ne košta ništa. Voli po ceo dan da bacaka lopte po stanu, što me košta samo tih 5-6 različitih loptica i loptetina koje sam jednom kupio, a traju... Voli da cepa časopise, što me opet ne košta ništa (ako stignem da pročitam taj časopis pre nego što ga dohvati). Voli da skače po krevetu, što opet ne košta ništa. Voli da oblači stvari od odraslih, što opet ne košta. itd... i na kraju se najmanje igra sa onim igračkama koje su najskuplje (sintisajzer, auto na baterije, lego kockice...)
- Pokloni tudjoj deci? Pa to je trošak od nekih 50-70eur
godišnje. Prave stvari za poklon nisu one skupe, već one koje će detetu biti zanimljive.
- Igraonica? 150-200din ceo dan igranja? Da li misliš da je detetu
neophodna igraonica toliko da to postane bilo kakvo opterećenje na kućni budžet? Ja kao dete
nikada nisam bio u igraonici (verovatno nisu ni postojale), i ne osećam se uskraćenim za bilo šta. Čak štaviše, vrlo sam zadovoljan svojim detinjstvom jer sam imao slobodu da ceo dan budem napolju, u pesku, na toboganu, na drveću, na bicikli...
- Odeća takodje nije neki trošak (sem ako ne misliš i detetu da kupuješ samo fancy "firmirane" stvari), jedini pravi trošak je obuća. Ako ne koristiš omalelu obuću prethodnog deteta ili nekog drugog (rodjak, komšija) deteta, i želiš Ciciban, onda imaš dobre šanse da prilično probiješ tih famoznih 50eur mesečno (sa sve hranom naravno).