Znao sam da ce do ovoga da dodje pre ili kasnije ...
Sve dok svi OR ne implementiraju placanje karticama, gde korisnik kada plati taj domen podaci direktno idu RNIDS-u i gde je mala sansa da tako registrovan domen nije slobodan ... bice ovih tragikomicnih situacija. Barem ja to gledam tako iz ugla obicnog korisnika, koji bi da udje, plati, preuzme i izadje. Ovde covek udje u radnju i trazi neki gizmo, prodavac mu kaze "sacekajte da pogledam u magacinu", ode u wc, vrati se i kaze "nema" ... A neko ko je dobar sa njegovim kolegom za susednom tezgom dobice gizma preko reda, jer ce mu ovaj to izvuci ispod tezge. A kupac prodavcu udeli za to 100g kafe. Kao ja prodavacicama u C marketu za vreme sankcija kada su mi ostavljale po dve flase ulja ...
I taj duh ispod tezge izgleda da ne moze da nas ostavi na miru. E, to je ono sto mi ide na ganglije!
A to je vec stvar OR, a ne RNIDS.
I da zakljucimo - cekam taj dan kada ce OR koji rade telefonski biti bukvalno sutnuti sa trzista od strane onih koji imaju placanje karticama i direktan interfejs sa RNIDS-u. Do tada ... strpite se ...
<off-topic>
I zaista mi nije jasno koliki to Rubikon, mislim koliko sirok i dubok neko u Srbiji treba da predje da bi obezbedio sebi i svojim klijentima placanje kreditnim karticama!
Mislim ... sta reci ...
www.jat.com - bells-and-wistles interfejs ka Amadeusu, rezervacija karata, on ti izda cenu ... sve cool do tacke "kupovina". A onda te ceka ono - "telefon u ruke, pa zovi prodajno mesto, pa se s njima dogovori kolika je cena". A oni ti kazu neku nebuloznu cenu. Ti se bunis, a oni: "Zar niste procitali na sajtu - cena nije garantovana do izdavanja karte". A onda ti traze broj kreditne kartice. Diktiras im telefonom. Srecom u mojoj kancelariji niko ne razume srpski. :) Security through obscurity - klasican primer. Zar ne moze Jat da izdvoji taj dodatni cvonjak da plate nekog payment providera i rese nas bede?
Primer drugi - ulazim u radnju, placam karticom, kazem ... Prodavac vadi POS terminal na kome se nahvatala prasina, muci se da ga ukljuci, cita uputstvo ... Onda prvo ide do racunara gde mi otkuca fakturu, zatim iznos na fakturi prekucava u fiskalnu kasu, na kojoj dobijam i fiskalni racun ... A onda ponovo RUCNO prekucava iznos u POS terminal odakle izlazi listing transakcije. I jos kaze: "Koji Vam je pin kod gospodine?". E pa zini da ti kazem! Valjda ja to treba da unesem? "Aaaaaa, pa izviiiinteee ... kratak je gaaajtan". Svilen gajtan je bre za vas ... odnosno onoga ko vam je instalirao svu tu opremu ... Zasto, bre, tako? Zar ne moze kao u vascelom normalnom svetu da se sve to lepo integrise u jednu celinu i kad on pritisne tamo neki Enter ili Commit ili sta vec na onom racunaru - da i fiskalna kasa i POS terminal
I tako prolazi ovaj zivot ... srpski e-commerce - rezervisi web-om, prepisi broj narudzbine olovkom, pozovi telefonom, otkucaj racun na pisacoj masini, umnozi ga gestetnerom, potvrdu vrati teleksom, plati u keshu ... DOKLE BRE TAKO ?!