Prvo, loša regulativa i nedefinsane procedure mogu da dovedu do neupotrebljivosti MNP-a. Zamisli situaciju, da te prebaciju 10 dana i da nemaš telefon u tom periodu. Ili još gore, da te prošetaju po korisničkim servisima 5-6 puta. Retko ko će poželeti da promeni provajdera u takvim okolnostima. Sigurno će Telenor i MTS da učine sve da procedura bude složena i duga. Zato je javna rasprava od ključnog značaja ovde.
Drugo, da li ti znaš kako se u Srbiji implementira softver? Nije samo da provajderi moraju da implementiraju softver, već i Ratel mora da uradi isto tj. mora da obezbedi centralnu bazu podataka za portovane brojeve i odgovarujuću vezu sa provajderima. KOmpleksnost rešenja naravno zavisi od izbora metodologije za MNP. Ratel mora sve da radi po Zakonu o javnim nabavkama, što znači da nakon usvajanja pravilnika moraju da pripreme i raspišu tender za izbor rešenja. Treba im bar jedno mesec dana za pripremu tendera, mesec dana za rok za podnošenje prijava i mesec dana za izbor tehničkog rešenja. Naravno, tender mora da bude uspešan, što nije uvek slučaj. Tek nakon toga kreće implementacija rešenja. Ako ga primene za 3-4 meseca to bi bila svemirska brzina.
Naravno, mora da postoji sinhronizovan rad operatora, kako bi se i kod njih uradile pripremne aktivnosti (Primenili softveri, povezali sa Ratelom ili međusobno, konsolidovali signalizaciju)
Kad sve ovo pogledam, mislim da ni početak naredne godine nije realan rok za implementaciju MNP-a u Srbiji. Ja ti govorim iz iskustva i koristeći se zdravim razumom. I na kraju mislim da sam ti napisao malo više činjenica nego "rekla mi jedna žena", pa makar ona sedila i u Ratelu. A koliko su oni relevantan izvor pogledaj akcioni plan Strategije razvoja telekomunikacija u Srbiji od 2006. do 2010., pa ćeš videti koliko su uradili od onoga što su najavili za pola tog perioda.
Ignorance is bliss!!!