Kvalitet hleba je jedno, higijena drugo. Doduse, postoje sanse da je u jednoj zemlji i jedno i drugo na niskom nivou, ali da ne budemo sitnicavi.
Nisam strucnjak za brasno i hleb, pa sam pokusao da dobijem odgovor od nekih strucnijih ljudi na pitanje kakvo brasno se kod nas koristi za hleb, u smislu onog "tip taj-i-taj" a oni ce meni "Koje brasno? Pa - brasno!" i gotova prica.
Najprostije uporedjenje naseg hleba sa nekim drugim zemljama: ovaj nas je kao da si uzeo pesak, pokvasio ga i nakon toga malo osusio, te ga zajedno drzi onaj krecnjak iz vode (obicna, tvrda voda), cim se dovoljno osusi, hleb pocne da se raspada; oni drugi, kao da su pravljeni od vlakana, sto rece covek - ne mozes da slomis koricu i slicno, i u nekim prosecnim uslovima zna da bude jestiv i vise dana, mada za to bas treba da se pogode uslovi u prostoriji (temperatura, vlaga).
Ne bih da se mesam u politiku i agrar, ali duboko sam ubedjen da se ovde psenica melje strogo po necijem naredjenju, na odredjeni nacin, koji je njima najbolji, a moze im se jer konkurencije nema. Sta se dogadja na selu - moj rodjak odveze svoje zito u veliki mlin, nakon pet minuta dobija dzakove sa brasnom od nekog drugog zita, dovidjenja i sretan put!
Prisutno je i pitanje da li bi i mlevenje na drugi nacin od ove iste psenice dalo bolje rezultate, mozda je i psenica promenjena? Vestacko djubrivo (odgovarajuce ili neodgovarajuce), insekticidi, pesticidi, mora da tu ima necega.
Na svetu postoje samo 2 OS-a: 1. Mint, 2. svi ostali!