Osvetljavanje
Imamo film štampane pločice i pločicu sa oslojenim i osušenim foto lakom. Ispod sijalice za osvjetljavanje
postavimo pločicu sa lakom okrenutim ka gore, ka sijalici. Na pločicu stavite film. Vodite računa kako
okrećete film. Pogledajte montažnu šemu, pazite da na kraju ne ispadne da komponente morate postavljati
na stranu gdje su vam bakarni vodovi na pločici. Ovdje smo nekoliko puta mogli pročitati da bi film trebao
biti tako odštampan da se strana tonera na papiru postavi direktno na foto lak. U protivnom dolazi do
određenog rasipanja na debljinu papira. To je tačno ali u praksi za amatersku izradu pločica rekao bih i
beznačajno. U primjeru koji mi služi za demonstraciju nije takav slučaj. Preko filma postavite staklenu
ploču debljine 4-5mm. U dva ćoška staklene ploče sam stavio dva mala trafoa da to sve bude malo teže
kako bi film što bolje nalegao na pločicu.
Živinoj sijalici treba 2-3 minuta da se zagrije i dostigne puni radni režim. Zato sve ovo treba nečim prekriti
i uključiti sijalicu da radi tih 2-3 minuta. Kartonska fascikla je savim dovoljna.
Uklonite fasciklu ili to što ste postavili i osvatljavanje može da počne.
Osvjetljavanje traje nekoliko minuta, a njegovu dužinu treba utvrditi eksperimentalno. O tome će biti riječi na kraju.
Pripreme za osvetljavanje pločice možete raditi sa upaljenom rasvjetom prostorije u kojoj radite. Po isteku vremena
za osvetljavanje ugasite sijalicu. Ako pogledate sada foto lak na pločici na njemi će se primjećivati linije vodova.
Iz razloga o kojima je govorio Sepa 011 za vrijeme osvetljavanja pločice nije potrebno da boravite u toj prostoriji.
Razvijanje pločice.
Proizvođač foto laka kaže 7 grama natrijum hidroksida u litar vode. Natrijum hidroksid se može kupiti u slobodnoj
prodaji i jedan kilogram košta 7 eura. Jedna puna kafena kašičica je oko 7 grama. Pripremite razvijač.
U odgovarajuću posudu stavite pločicu i nalijte razvijač. Posmatrajte pločicu i pratite tok razvijanja.
Poslije nekoliko trenitaka na pločici se jasno ukazuju linije vodova, a lak nestaje sa površina koje nijesu vodovi.
Razvijanje ustvari predstavlja ispiranje kompletnog foto laka sa površina koje nijesu bile zaštićene filmom
štampane pločice prilikom osvetljavanja. Što znači da će lak ostati na linijama vodova štampane pločice.
Pinceta i malo vate će nam pomoći da lagano uklanjamo nečistoću od rastvorenog laka i da kontrolišemo proces
razvijanja. Tokom razvijanja može se desiti:
1. Da nam foto lak ostane i na mjestima gdje to nije potrebno. Što znači da
je vrijeme osvetljavanja ploče bilo kratko ili je debeo sloj laka.
2. Razvijanje krene dobro, ali poslije određenog vremena nestaju i linije
vodova, a još uvijek ima laka i na površinama gdje nema vodova. Loš je film, propušta svijetlost i kroz linije vodova.
(Uh odomaći se i ovaj termin „linja vodova“).
3. Kada se ukloni lak sa površina sa kojih i treba, a ne izvadimo pločicu iz
razvijača lagano nestaju i linije vodova. Osvetljavanje je dugo trajalo ili
je tanak sloj foto laka na pločici.
Kada se razvijanje završi, izvadite pločicu i dobro je isperite vodom. Razvijač vratite u plastičnu flaši i sačuvajte
ga jer se možete koristiti i sledeći put.
Sada je trenutak da dobro pregledate pločicu. Ukoliko je iz bilo kog razloga došlo do oštećenja laka na linijama vodova
popravite to marker flomasterom. Ako nijeste poslušali savjet da vam plopčica bude veća za onih 5-6 mm pregledajte
vodove do samih ivica sigurno imaju oštećenja ili neke nepravilnosti pokušajte i to da popravite.
Ecovanje – Nagrizanje
Završna radnja u izradi štampanih pločica. U prethodnoj fazi sa pločice smo uklonili foto lak sa određenih površina
foto. br 29. U ovoj fazi uklanjamo i bakarni sloj sa istih tih površina. Najlakše je to uraditi rastvorom ferihlorida koji
se pripremljen može kupiti u prodavnicama materijala za elektroniku ili je u prodaji u prahu koji se rastvara u
određenij količini vode po priloženom uputstvu.
U odgovarajuću kadu – posudu stavimo pločicu i preko nje ulijemo ferihlorid da prekrije pločicu desetak milimetara.
Posmatramo tok nagrizanja i malo ga pomažemo naizmjenično podižući i spuštajuću nekoliko centimetara lijevu
odnosno desnu stranu kade. Lako se uočava nestajanje odnosno nagrizanje bakra, kada se proces dovrši izvadite
ploču i dobro je isperite, a ferihlorid vratite nazad i koristite ga i sledeći put.
Druga hemikalija koja se koristi za nagrizanje pločica je smješa 30% hidrogena, 18% sone kiseline i vode. Ovdje se
može pročitati mnogo receptura u kojima je svaka komponenta zastupljena sa različitim procentima. Svi ti recepti su
ispravni i mogu se koristiti što nam samo govori da spravljanje ove hemikalije nije komplikovano i ne moramo se baš
precizno držati navedenih procenata.
Ovdje moram upozoriti na 18% sonu kiselinu koja se koristi u domaćinstvima, a i mi je koristimo za spravljanje ove
naše hemikalije. U našim prodavnicama može se kupiti u narandžastim i crvenim plastičnim flašama. Na obe flaše od
proizvođača imamo odštampan identičan tekst o namjeni i uputstvima za primjenu. Ali u flašama je različita hemikalija,
čak im se i boja razlikuje. Nemojte koristiti ovu u narandžastim flašama nekoliko puta sam jurio procente da napravim
hemikaliju za nagrizanje i nikada nijesam uspio. Sa ovom u crvenim flašama sve je kako treba.
Neznam šta znače ove boje flaša, a možda je to samo jedna serija u proizvodnji i da to nije pravilo...
Za spravljanje hemikalije za nagrizanje već godinama koristim sledeći metod: U staru dobro poznatu kafansku čašicu
od 30 mililitara za služenje alkohola nalijem 1/3 čašice hidrogena preostali dio do vrha nalijem sone kiseline, svemu
tome dodam još istu količinu (30 mililitara) ili malo manje vode. Ova količina hemije dovoljna mi je za pločice do jednog
decimetra. Za veće pravim duplu dozu, a za ovu koju radim i trostruku.
Kada ubacite pločici u pripremljenu hemikaliju posmatrajte bakarne površine. Može vam se desiti sledeće:
1. Boja bakra potamni, na njegovoj površini se pojavljuju bijeli mjehurići što je propraćeno kao nekim vrenjem.
Imamo utisak da će nam kiselina pojesti cijelu ploču a ne samo bakar. Hemikalija dobija nijansu plavičaste boje.
Rastvor je previše agresivan i treba mu dodati malo vode.
2. Bakar potamni a odmah potom mijenja boju od tamne do svijetle i obratno što se lako uočava ako kadu lagano
ljuljate odnosno naizmjenično dižete i spuštate lijevu odnosno desnu stranu kade. Boja hemikalije polako dobija
tirkizno plavičastu nijansu kao na fotografiji br. 30. (Dobra hemikalija).
3. Boja bakra se gotovo i ne mijenja, ne primjećuje se promjena boje hemikalije. (Loša hemikalije ne nagriza
bakar treba je promijeniti.)
I u vom slučaju nagrizanje i nestajanje bakra se lako uočava. Kada se proces završi izvadite pločicu i dobro je isperite.
Hemikaliju prospite nimojte je čuvati.
Očistite foto lak sa pločice. Naravno VIM – MER i trljanje. Kao na foto.br. 17. Na rubovima pločise sigurno vam se
zadržao bakar tamo gdje ne treba da bude. Možda vam je kratkospoio dva voda. Uklonite taj bakar sitnom turpiom.
I dobili smo našu štampanu pločicu.
Određivanje potrebnog vremena
za osvetljavanje pločice
Uzmite što duži komad pertinaksa recimo 20 centimetara, širina 3-4cm. Izvršimo sve pripreme kao da pravimo štampanu
pločicu. Čišćenje, nanošenje foto laka i njegovo sušenje. Potreban nam je i film bilo kakve štampane pločice istih dimenzija
ili veći. Dužinu pločice (20cm) podijelimo na 10 zona po 2 cm. Nacrtajte na papir sve ove zone radi lakše orijentacije
(foto. br 26) Ispod sijalice postavite prvo papir sa nacrtanim zonama, na njega pločicu i preko nje film, a preko svega
toga onu staklenu ploču drbljine 4-5mm. Na fotografiji br.26 je tako urađeno. Imajte pri ruci neku ploču da zaklanjate
pojedine zone da se ne osvetljavaju kada to bude potrebno. Izvršimo pripreme za osvetljavanje kako je to već rečeno.
Počnite da osvetljavate pertinaks i mjerite vrijeme. Osvatljavanje počinje tako što se osvetljava cijela ploča. Poslije 2
minuta gurnite onu ploču naprijed i pokrijte zonu br.1, poslije narednih 30 sekundi gurajte ploču naprijed pa pokrijte i
zonu 2 i tako sve do kraja svakih 30 sekundi pokrivajte po jednu zonu. Što znači da se zona br 1 osvetljavala 2 minuta,
a zona br 10 se osvetlajavala 6,5 minuta. Razvijmo ploču u razvijču o čemu je već bilo govora. Kada se proces razvijanja
završi uzmimo ploču, da je analiziramo.
Uočavamo da se u svim zonama primjećuju linije vodova. A da se u zonama od 1 do 5 jasno vidi zaostali foto lak i na
mjestima koje nijesu linije vodova. Što znači da je vrijeme osvetljavanja bilo kratko. Pažljivijim posmatranjem isto se to
može reći i za zone br.6,7 i8. Zona broj 9 nam ozgleda čisto, nema foto laka na površinama koje nijesu vodovi. Što
znači da je 6 minuta vrijeme koje je potrebno da se osvetljava naša pločica. Dobijeno vrijeme važi za:
Živinu sijalicu od 125W koja je na udaljenosti od 30 cm od pločice koja se osvetljava, Film je urađen na paus papiru,
a ploča je oslojena sa malo debljim slojem laka. Bilo šta da se ovdje promijeni to vrijeme više ne važi.
Šta reći na kraju?
Premnogo riječi i fotografija da se objasni jedan tako jednostavan postupak kao što je izrada štampanih pločica.
Želja mi je bila da sve ovo kažem prostim i jednostavnim jezikom da me mogu razumjeti, kao što rekoh na početku,
početnici. Možda sam pretjerivao kod opisa nekih postupaka, ali bila mi je želja da istovremeno ukažem i na neke
eventualne probleme koji mogu iskrsnuti u readu, kako da ih prepoznamo, a potom i otklonimo.
Možda sam neke stvari opisivao na pogrešan i nerazumljiv način. Izvinjavam se zbog toga. Kada sam opisivao
spajanje prigušnice na fotografiji br. 13. Mislio sam na ovo što je došlo sa sijalicom od proizvođača:
Valjda ova slova „R“ i „O“ nešto znače, ali nijesam znao da ovo što znači „R“ može da se zakači i na onu drugu stranu,
tamo gdje je „O“. Toliko o „polaritetu“ kako reče Sepa 011. Čovjek se uči dok je živ.
Izvinjavam se na greškama kojih sigurno ima, ali nadam se u cjelini da će i ovo nekome bar malo pomoći....
Ćao.
[Ovu poruku je menjao Miodrag-ba dana 09.08.2010. u 19:50 GMT+1]