@konislav
Citat:
Interesantna tema, puno toga recenog i puno toga precutanog, ali celo vreme jedan te isti problem kad se prikazuje Amerika. Uvek se prikazuje kolko je to dobro i lepo, ALI i SAMO ALI, ako spadas u TOP 5% u svojoj struci. Ako imas srece ili znanja da dospes u sam vrh i ne samo da dospes vec i da opstanes.
Ajde da napravimo jednu uporedbu kakva je Amerika vs Evropa ako si sasvim prosecan u svom poslu i ako zelis 8 casovno radno vreme, zelis sigurnost, miran zivot bez stresova i non-stop nekog takmicenja.
Ajde da napravimo uporedbu Amerika vs Evropa, ako nisi u IT poslovima, da pretpostavimo da je nekome supruga lekar, ili stomatolog ili nesto trece. Znate li kad ce neko sa diplomom medicinskog fakulteta odavde da bude lekar u Americi?
Ajde da napravimo uporedbu izmedju masinskog inzinjera koji je dobio posao u auto industriji u Evropi i masinskog inzinjera koji je dobio posao u auto industriji u Americi, na isto radno mesto, pa da vidimo kako ce ko proci sa svojom platom i kakva ce kome penzija sutra da bude.
Ajde da npravimo uporedbu da se nekome desi da mora na neku tezu operaciju (medicinsku) u Americi vs Evropa.
Da probamo da napravimo uporedbu kolko ce koga da kosta porodjaj zene i cuvanje deteta.
Da napravimo uporedbu troskova skolovanje dece.
Kad vagamo kuce da vagamo iste kuce, a ne americke drvene kolibe vs evropske kuce (prava kuca od cigle i betona).
Kao sto ti je vec napomenuo B3R1 - vec smo mnogo toga konkretno na ovoj temi ocrtali, bez neke rezerve.
Opsti zakljucak je da je Evropa mnogo smirenije i ususkanije mesto.
Iako sam ranijih godina pisao sto-sta na neke teme, hajde da se i na ovoj temi osvrnem na par detalja:
Citat:
Znate li kad ce neko sa diplomom medicinskog fakulteta odavde da bude lekar u Americi?
Neko nas sa diplomom medicinskog fakulteta ima ovakvu situaciju pred sobom:
- bez radne dozvole nece lako dobiti nikakav posao
- specijalizaciju na nekom univerzitetu moze da relativno lako upise (magisterijum, doktorat), posle cega
moze i na post-doc.
Sa radnom dozvolom ima sledece opcije:
- research institucije (recimo, na UCSF Medical Center svake godine ima bar dvoje-troje nasih), posao moze
da se dobije odmah sa recimo J1 ili slicnom vizom, sa potpuno priznatom diplomom nekog od nasih medicinskih
fakulteta
- pozicija MD-a za klinicki research (recimo: biomedical kompanija ima nov lek koji mora da prodje dugotrajnu
fazu klinickog ispitivanja. Tu fazu kontrolise i nadgleda osoba sa diplomom medicinskog fakulteta, koja moze biti
nema licencu za obavljanje medicinske prakse (tj. ne moze da radi u ordinaciji, u health provider-ima), ali i sa
nostrifikovanom nasom diplomom ima pravo da radi ovakve poslove.
- laka kvalifikacija za neku senior nurse poziciju - ovo je dobra osoba u slucajevima kad suprug ima dobar posao,
pa da se uzme neka para sa strane, dok se ne evaluira diploma).
- evaluacija diplome - ovo traje nekoliko godina, i obuhvata polaganje pismenih ispita iz cetiri dela u kojima mora
da demonstrira kvalitetno znanje iz svega sto je regularno ucio/la tokom studija medicine. Kvalitetan medicinar
ovo prodje sa normalnim naporima, mozda i za manje od godinu dana. Onaj ko nije tokom studija 'platio na mostu',
ovde ce 'platiti na cupriji'. U svakom slucaju - sistem je napravljen da odrzava strog nivo najboljeg, i da ne propusta
mediokritete. Posle toga sledi cekanje na poziciju za staziranje, sto moze da potraje max par godina. Posle odsluzenog
staziranja u nekoj od bolnica, put ka profesionalnoj karijeri je neogranicen. MD-ovi koji otvore svoju ordinaciju prave
jezive pare, bez veceg napora iznose koje pravi najbolji IT-ovci, a ako odu u neku manju sredinu, prakticno su
'who-is-who' u okruzenju, centar socijalnog zivota, objekt postovanja.
Primeceno je da je solidarnost medju medicinarima na izrazito niskom nivou, neuporedivo niza nego medju IT-ovcima,
najvise zbog sveprisutne licne sujete.
Njima je vrlo tesko. Za razliku od MD-a koji moze da evaluira svoju diplomu u odredjenom vremenu, stomatolog
osim tog uslova i rigoroznih ispita (pismeni i manualni, pred ocima stroge komisije), mora da uplati (prema mojim
poslednjim saznanjima) sumu reda velicine 150 hiljada da bi mogao da sa stranom diplomom otvori privatnu praksu.
Alternativa je upisivanje neke od elitnih zubarskih skola (Arthur A. Dugoni School of Dentistry u SF-u recimo) koje
kosta nekih 70 hiljada (obicno se uzme loan), ciji zavrsni ispit obezbedjuje pravolinijsko savladavanje evaluacionih
ispita i otvoren put ka privatnoj praksi.
Veliki problem u bogatoj severnoj Kaliforniji je sto postoje samo dve kategorije pacijenata - oni bez karijesa i oni
bez zuba, tako da je posao zubara uglavnom sveden na estetsku/korektivnu stomatologiju.
Zubari uglavnom rade u nekoj kombinaciji privatnog biznisa kao i povremenog rada za druge, vece ordinacije gde
se radi kao na traci, i nije nesto specijalno placeno. Ne bih rekao da im je bolje nego u Evropi, stavise poznajem
porodicu sa 3 zubara koji su dobili green card preko lutrije, sabrali i oduzeli, i odlucili da nastave svoj biznis u Beogradu.
Citat:
Ajde da napravimo uporedbu izmedju masinskog inzinjera koji je dobio posao u auto industriji u Evropi i masinskog inzinjera koji je dobio posao u auto industriji u Americi, na isto radno mesto, pa da vidimo kako ce ko proci sa svojom platom i kakva ce kome penzija sutra da bude.
Rekao bih da razlike u ovom slucaju idu vise linijom kvaliteta auto firme i njihovih proizvoda nego po geografiji.
Takodje, mislim da si propustio da se osvrnes na masinske inzenjere koji rade u military/defense, kao i u avio/kosmo
tehnici. Uopste ne bih rekao da se osecaju kao sirocici u poredjenju sa evropskim kolegama.
U Dolini je doba dobrog zivota za masinske inzenjere proslo onog trenutka kad su fab-ovi cipova ugaseni. Pre tog
doba, samo medju Srbima kojih je u tom periodu (60-te, 70-te) bilo malo znam za nekoliko likova sa sopstvenim
biznisom koji su vrlo pristojno ziveli. U ovom trenutku, grupa od njih troje-cetvoro vodi privatnu firmu za klimatizaciju
koja u Beogradu zaposljava 30-tak masinaca, a ima i pristojan broj zaposlenih u lokalu.
Citat:
Ajde da npravimo uporedbu da se nekome desi da mora na neku tezu operaciju (medicinsku) u Americi vs Evropa.
Evropa all the way, bar sto se tice cene.
Citat:
Da probamo da napravimo uporedbu kolko ce koga da kosta porodjaj zene i cuvanje deteta.
Ako imas osiguranje, 4-5 dana provedenih u porodilistu sa suprugom, sa ocem koji prisustvuje porodjaju, uz dete
i porodilju je sve vreme, sa 3 obroka dnevno po narudzbini, minimum potrepstina koje ti daju (lavor, kapica za dete,
prvi set spoljnih pelena) - doci ce te dzabe, ili skoro dzabe.
Za cuvanje dece postoji sirok asortiman razlicitih resenja. Ne vidim da se ljudi masovno zale na tu stavku kao na
veliki problem.
Citat:
Da napravimo uporedbu troskova skolovanje dece.
U sustini, kao i sve ostalo - sve je u rukama roditelja i porodice, opsteg intelektualnog nivoa i postovanja skole i procesa
obrazovanja. Public skole u principu mogu da budu mnogo bolje od privatnih, ali zato u njih moze da se udje po teritorijalnom
principu, tj. ako stanujes (rentas ili posedujes kucu) u toj oblasti.
Kalifornija je u celini disproporcionalno skuplja u pogledu skolarina od ostatka zemlje, dok je po overall uspehu negde na
samom dnu. Treba uzeti u obzir da u prosek ulaze mase potpuno neskolovanih imigranata iz Meksika i ostalih blizih zemalja
latinske Amerike koji u Kaliforniju hrle zbog obilja poljoprivrednih poslova, liberalne klime u kojoj deca lako dobijaju finansijske
olaksice za skolovanje, kao i specificnog lifestyle-a (LA, Hollywood) gde i povrsnije discipline zivota pruzaju mogucnost za
ozbiljniju zaradu.
Prosek 'kvari' severna Kalifornija, narocito Silicijumska Dolina sa nenormalnim prosekom visoko obrazovanih osoba doslih
iz celog sveta.
Citat:
Kad vagamo kuce da vagamo iste kuce, a ne americke drvene kolibe vs evropske kuce (prava kuca od cigle i betona).
U slucaju zemljotresa, tornada ili vece nevolje, znatno se preciznije moze izmeriti prava kuca od cigle i betona, jer se lako
meri cigla-po-cigla, sto je mnogo preciznije, jedino traje da se sakupe cigle rasute na sve strane. Americka 'drvena koliba'
u masi slucajeva jos uvek stoji na svom mestu. Dvesta godina eksperimentisanja sa raznim resenjima, sa obiljem prirodnih
test vektora (tornado, poplave, vejavice, zemljotresi) je dovelo do priblizno najoptimalnijeg dizajna. O tim i drugim prednostima
(lakoca pregradjivanja, adaptiranja, rusenja...) bilo je vec diskusije mnogo puta.
Bajka o tri praseta nekada ima cudne zavrsetke.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 25.08.2011. u 15:34 GMT+1]