Cek malo, mozda se ovo odnosi na knjige narodne biblioteke a ne na sve knjige.
Ne odnosi se samo na knjige iz biblioteke, ali daleko od toga da se odnosi na sve knjige. Zakon o kom je reč je Zakon o kulturnim dobrima izašao u „Službenom glasniku“ 71/94, a ovde je od značaja član 83 (bold moj):
Narodna biblioteka Srbije obavlja i poslove iz člana 79. ovog zakona u pogledu zaštite i korišćenja stare i retke knjige.
Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu i Narodna i univerzitetska biblioteka u Prištini, na zahtev zainteresovanih ustanova ili građana utvrđuju da li određene publikacije koje uživaju prethodnu zaštitu, odnosno za koje se pretpostavlja da imaju svojstva takvih stvari, mogu da se privremeno ili trajno izvezu u inostranstvo.
Evo i jednog starijeg novinskog članka koji se bavi ovom tematikom.
Odakle onda ovaj tekst u „Pravdi“ i ostalim glasilima? Odmah mi padaju na pamet bar tri moguća razloga (a verovatno ih ima još). Mogao je, na primer, carinik odlučiti da se malo pravi pametan (to, naravno, jeste problem, ali problem s tim pojedinačnim carinikom, a ne problem s regulativom). Druga varijanta, mogao je ovaj g. Mladenović poželeti malo medijske pažnje, pa izmisliti ceo slučaj (ili ga iskarikirati, u slučaju da je nosio neku zaista staru i retku knjigu, a priča kao da ju je pazario na prvoj trafici). Treća varijanta, mogao je i list izmisliti ceo članak, zašto da ne, očito mu je popularnost odjednom skočila.