Pa ni ovo sad nije "normalno" vreme. To sto su plate nesto vece i malo manje nenormalne u odnosu na to vreme ne cini puno u ukupnom skoru nenormalnosti koje i dalje bujaju na ovom podrucju.
Na ovim podrucjima postoji brdo prilicno dobrih razloga zasto to zaista i jeste tako za veliku vecinu ljudi.
Uzmi prosjecnog stanovnika Srbije (recimo da uzmemo prosjeke iz ovog poslednjeg popisa):
- koliko zavrsene skole;
- koje su mu kvalifikacije;
- koliko ima radnog iskustva i kakvog;
- koliko radi;
- koliko zaradjuje;
- da li je osiguran;
-.... itd.
A zatim nakalemi na to sve druge uslove zivota na ovom podrucju: stabilnost posla, pristup zdravstvenim uslugama i njihov kvalitet, cijene hrane, stanovanja, usluga, da ne tupim dalje... i dobices nekoga sa obrazovanjem malo visim od osnovne skole, povremeno zaposlen na crno, a ponekad, ali redje i na sivo, sa nestabilnom platom koja ne pokriva ni potrosacku korpu, automobilom koga odrzava na infuziji vec 10 godina otkad ga je kupio dok je bio star 15, a planira tako jos 10, sa problematicnim pristupom zdravstvenim uslugama za bilo sta sto je ozbiljnije od male posjekotine ili prehlade, sa nekim minusom od par stotina evra koje duguje privatnim licima, i eventualno par iljada u kreditima, itd...
I onda zamisli da je takav covjek sa porodicom podstanar, u svem onom svjetlu kako je taj odnos bajno regulisan u Srbiji i onda postaje jasnije zasto je to tako. I to nije nesto sto ce se promjeniti nikakvom ekonomskom "racunicom". Koga jednom zmija ujede i gustera se boji, i taj strah nije nesto sto se moze izbiti iz glave nekom ekonomskom "racunicom".
Imam jednog prijatelja iz Kine, iz grada Nandjing. Bas sam nedavno sa njim o tome pricao, i tamo je ista situacija kao i ovdje. Svi znamo kolika su prosjecna primanja u Kini, a kvadrat je ~2000€, tako da ga je potrebno otplacivati citav zivot sa sumom prilicno velikom za prosjecnog Kineza. Iako je gradnja tamo mnogo jeftinija nego ovdje - potraznja je ono sto nabija cijene jer je i kod njih slican mentalitet: ako nemas svoj stan - niko si i nista. Jednostavno, psihicko opterecenje podstanarskog zivota u Srbiji (ne govorim za one koji mogu birati da li ce ili nece biti podstanari ili za one koji imaju gdje prenociti kad ih neko sutne iz iznajmljenog stana u sred zime, ili otici kod mame/tate/babe/djeda na selo i sl..) je preveliko i to ce drzati cijeni dok god se ti ljudi ovdje budu tako osjecali, a mogu proci decenije dok se to pocne lagano mijenjati, pod uslovom da sveopsta ekonomska/politicka/pravosudna... situacija postane znacajno bolja.
A to nije nista sto je iole izvjesno.
Ne vjerujem da iko moze sa sigurno predvidjeti da li ce ovaj narod uspjeti da ista pametno napravi u sledecih 50 godina ili ce dozivjeti potpuni sunovrat i propast.
Nadanje u bolju buducnost je izgleda genetski usadjena osobina, pa nam to uglavnom zamucuje racionalan pogled na stvari, ali gledajuci realno - svi grafikoni vec odavno pice na dolje i to ne bas polako....