Posto se maticne ploce prave od viseslojne PCB (8+ slojeva bakra), to je prilicno masivno i skoro ni jedna lemilica ma koliko je jaka ne moze to da razgreje u jednoj tacki. To cak moze da bude i opasno ako se u jednoj tacki pokusava razvije neka veoma velika temperatura, moze doci do ostecenja PCB.
U te svrhe je neophodno koristiti dodatne izvore toplote za predgrevanje na recimo 150 - 200C. Najbolje je sa SMD duvaljkama i onda se ceo deo oko kondenzatora koji pokusava da se skida to sve lepo ugreje.
Kada je tako ta povrsina vec dobro vruca (dok radi duvaljka) uzme se lemilica sa standardnom temperaturom i onda se lagano "bez siljenja" razgreju nozice i tako izvuce sporan kondenzator.
Za predgrevanje mozda moze da posluzi i neki jaci fen (recimo onaj za skidanje farbe za automobila) i iz daljinje se zagreva cela ploca vodeci racuna da na povrsini ploce se ne razvije vise od 200-ak stepeni (pozeljno je u tom slucaju meriti temperaturu sa nekim termometrom, kod duvaljki za SMD je temperatura vec kontrolisana).