Pa pravi razliku u tome sto ne koristi istu rec, kazu poverda autorskog prava (pogledao sam zakon,kradja je definisana u delu KRIVIČNA DELA PROTIV IMOVINE i imas kradju, razbojnicku kradju, teska kradja ), ti mozes da koristis u zargonu kradja ali nije isto znacenje. To je ono sto ja govorim kada ti neko nesto ukrade od tebe, ti to vise nemas uopste, nestalo, dok sa autorskim pravom moze da prodaje licence.
Odakle ti ideja da ja osporavam nekome pravo da naplati svoj rad.
Problem sto je zakon napravljen u vremenu kada je informaticka tehnologija bila u povoju (Berne 1979) i vecinom stanovnistvo nije ni dolazilo u kontakt sa ovim zakonom (moral se bas i nije razvio za ovu oblast kada se uporedi sa moralom sto se tice svojine)
Drugi problem je ekonomske prirode, beskoncni proizvod, koliko te kosta kopiranje? Pre je bilo kaseta, ploca, pa te je materijal sam kostao, pa si imao ogranicenu ponudu. Sada mozes da imas ceo katalog uvek dosupan i nece biti nestasice. Mozes reci da je slicno farmaciji, prva pilula te kosta 10 miliona, dok kasnije cena je ispod centa.
Treci problem, zastita, cak i kad imas zakonsku zastitu, nije prakticno primenjiva u ovoj oblasti, nemozes staviti strazara pored zvucnika. Moras da napravis svoje resenje. Npr izdavacka kuca Evil Hat (prave knjige za roleplaying) stave Kickstarter i sa tim novcem produkcija je placena, ostalo stave na Drivethru as Pay as You Want (plati sta oces) i to je profit. Autori moraju da imaju poslovnog smisla, jer ne moze se raditi kao da je '70.
Mi sad imamo nekoliko problema.
Prvi problem je sto se ti zalazes da nekome oduzmes pravo da raspolaze necim svojim,
drugi problem je sto pokusavas da amnestiras nekoga ko uzurpira tudju svojinu ili pravo nekoga da raspolaze svojom imovinom/pravom
trece, pokusavas da drugima odredjujes koliko bi trebalo da vredi/kosta neciji proizvod/usluga/pravo.
idemo redom:
Prvo, samim tim sto je za kradju/uzurpiranje necijeg autorskog prava predvidjena krivicna odgovornost, pokazuje da je taj cin sam po sebi drustveno stetan i nije nimalo beznacjan. Samim tim sto se za neko delo predvidja zatvorska kazna opisuje stetnost te pojave za siru zajednicu. Drugo, samim cinom uzurpiranja necijih prava nekome se nanosi direktna materijalna steta i to sa krajnim umisljajem, svesno i smisljeno. Taj neko ko je uzurpirao necije delo svoje delo je planirao, osmislio i izveo oduzimanje zarade nekome.
To je isto kao kad bi prosli pored necije sljive/jabuke ubrali sebi odredjenu kolicinu jaabuka i nastavili dalje bez odgovornosti. Po tvojoj logici nema potrebe da se odgovora za takvo delo jer ta ce drvo ponovo roditi i vlasnik moze nastaviti sa prodajom svojiv proizvoda.
Sustina sankcionisanja je da se neka negativna pojava spreci, a ovde je negativna pojava to sto neko uzima/prisvaja pravo koje mu ne pripada. U vezi nekog dela/proizvoda jedoni moze da odlucuje njen vlasnik ili lice ovlasceno od strane vlasnika.
Nema razlika izmedju pesme, slike, fotografije ili patenta. Tako da tvoje pozivanje na neko istorisko razdoblje i teza kako se narod nije sretao sa informatickom tehnologijom nema znacaj, sretao se narod i pre 1979 sa patentima i pravima koja proizlaze od upotrebe ili koriscenja necijih patenata, inovacija itd.
Mozemo se setiti Tesle i Edisona, to je mnogo pre 1979 godine.
Lako mozemo povuci paralelu izmedju patenta i pesme, i jedno i drugo se jednom stvori i onda se samo prodaje, a od upotrebe istog se ostvaruje dobit. Ni vlasnik patenta nije izgubio pravo nad svojim patentom, ali mi sleduje nadoknada za svako koriscenje patenta.
Kod utvrdjivanja cene nekog proizvoda nema znacaj koliko je kostalo proizvodstvo ili nabavka istog u smislu da ti kao krajnji kupac odredjujes da li neko treba da ti proda nesto po nekoj ceni samo zato sto je njega stvaranje proizvoda kostalo neki beznacajan iznos.
Recimo ovako, ja sam na svadbi dobio dva frizidera, jedan mi treba, a jedan mi ne treba i resim da ga prodam. Frizder koji prodajem prodavacu po ceni za koju ja odlucim da je validna/realna. Po tvojoj logici ti bi sad da mi odredis cenu i ti bi najverovatnije da taj frizider dobijes za dzabe, jer sto bi ti meni placao neku trzisnu cenu kad ja nisam nista platio za taj frizider.
Moram ti reci da mi je ovaj deo tvog komentara najapsurdniji, a ima veze sa predhodnim delom komentara.
naravno da je moguce uvesti rigorozniju zastitu i mislim da treba i ici u tom pravcu, tacnije treba smisljati nacina da se pojava iskoreni, a ne da se ide logikom, evo desavase, sta cemo sad, trebamo legalizirati kradju/otimanje.
Kickstarter je servis koji sluzi za promoviranje novih, malih projekata u fazi pocetnih investicija. To je jedna vrsta modernog i sofisticiranog nacina prosenja novca za razvoj necega.
Sta ako ja ne zelim da prosim novac za svoj proizvod i ne zelim da ostavljam nekome pravo da mi daje iznos po svom nahodjenju. Recimo da je neko nasao nacin da finansira svoje delo i misli/smatra da to vredi neki iznos X. Ko plati trazeni iznos, imace delo/proizvod, ko ne nikome nista. Ako mu ne treba nece ga kupiti, ako mu treba nacice nacina da plati trazeni iznos.
Ne razumem zasto ne bi mogao da praktikuje sistem prodaje kao sto je bio 70-tih. Promene se tehnoloska resenja i nastavi se dalje. Pa i hleb se prodaje na isti nacin kao pre 100 godina. Advokatske usluge se placaju na isti nacin kao pre 200 godina, jedino se promenilo sto sad mozes da platis karticom, a pre 200 godina nije bilo klanih kartica.
[Ovu poruku je menjao 2012 dana 03.11.2015. u 22:19 GMT+1]