Citat:
-zombie-: hm.. ovo poslednje deluje vrlo zanimljivo. da li možeš još malo da elaboriraš na tu temu? za koga je to "poslednji nedvosmisleno moralni rat"? za amere? za engleze, francuze i ostalu evropsku bratiju? ili za nekog trećeg?
Pa, za sile pobednice, da. Kasnije su se vodili ratovi koji bi se mogli uglavnom okarakterisati kao kolonijalni ili neokolonijalni, osim rata protiv iračke okupacije Kuvajta, koji je bio jasan slučaj i rata protiv nas, koji je u dobroj meri prikazan kao mali II SR, sa eksplicitno napravljenim paralelama. Ali svi ti ratovi nisu imali sveobuhvatnost svetskog rata.
Citat:
i misliš da zbog toga najviše ljudi i dalje opsednuti tim (a ne nekim novijim) ratom? šta, kao da bi (moralno) opravdao ubijanje u nekom ratu moraš da imaš "dostojnog" protivnika
Pa, ... da. U principu, deo pripisanih stvari je isključivo ratna propaganda, delom namenjena da njega i samog i njegove obožavaoce razbesni, ali Hitler je nešto najbliže arhetipu velikog negativca iz fikcione literature, zlog imperatora i slično, što smo ikada imali u stvarnosti. Mislim da je svim nacijama koje su mu bile suprotstavljene bilo jasno da njegova pobeda neće biti pobeda mira, pobeda za sve, obična promena odredišta novca koji plaćaju za porez, nego vraćanje više od hiljadu godina unazad (u stari vek ili još gore) u smislu društvenog položaja bilo kog nenemačkog pojedinca u Velikom Rajhu. Činjenica da se toliko potrudio da ulije snagu i odlučnost svojim protivnicima, kao i odustajanje od završavanja planiranih ratnih priprema i rizikovanje igranjem na kartu tuđe još veće nespremnosti, pokazuje da jeste bio lud ili bar da je njegov unutrašnji svet na njega imao veći uticaj nego realnost.
Citat:
a ako sve to zavisi od oružja i načina ratovanja, onda se stvari neće promeniti ni u doglednoj budućnosti. već krajem tog WWII smo stigli do granice razvoja naoružanja (u stanju smo da sjebemo sve na planeti -- nuklearno oružje), ali to nikada neće biti upotrebljeno, pa izgleda da nas i u budućnosti očekuju WWII-style ratovi..
OK, dotakli smo jednu granicu rata, ali se ona upravo zato nikad neće upotrebiti na primarni način. Hladni rat je bio nuklearni rat. To je slično kao borba među jedinkama iste životinjske vrste: One životinje koje su opremljene jakim, potencijalno fatalnim oružjem (kandže, zubi) nikad se ne bore do smrti (unutar svoje vrste), iako su savršeno sposobne i opremljene za to. Za razliku od njih, neke druge "blage" životinje su u stanju da jedne drugu ubiju neprekidnim ponavljanjem minimalnog povređivanja.
Ni danas, nema nuklearne sile sa kojom će direktno ratovati druga nuklearna sila. Onog trenutka kada Severna Koreja ili Iran demonstriraju svoje nuklearne mogućnosti, biće primljeni u WTO i sve međunarodne forume, strategija prema njima će se izmeniti u kooperativnu.
Poslednjih deceniju i više smo imali prilike da vidimo da su ogromne pare uložene u razvoj oružja koje nije bilo apsolutno (to je već istraženo, kako si primetio), već namenjeno pre svega za borbu protiv srednje razvijenih industrijskih zemalja ("regionalnih sila") koje su do tada smatrale da imaju dovoljno jaku odbranu da odvrate potencijalne napadače pa čak i da vrše posete susedima. Tu imamo stealth tehnologiju, doktrinu "udara sa distance" i oružja i sisteme koji s tim idu. Udar sa distance je relativan pojam, jer ako protivnik ima interkontinentalne balističke rakete ili bilo koje drugo oružje dometa iole srazmernog dometu oružja kojim se izvodi napad, onda ne postoji "distanca". Tu lekciju je morala da nauči Al-Kaida, koja je izvršila de fakto "stelt" napad na Ameriku (napad nije otkriven unapred), međutim nije imala distancu :) . Sa druge strane, i Amerika je korigovala svoje shvatanje postojanja distance...
Svi sledeći ratovi će spadati u jednu od dve "bezbedne" grupe:
- nuklearna zemlja protiv politički izolovane (u smislu, nijedna druga nuklearna sila se neće podmetnuti) nenuklearne ili
- "nekontrolisana" ili "odmetnuta" paravojna ili možda u budućnosti "autonomna AI nepoznate proizvodnje, koju niko ne priznaje kao svoju" sila protiv nuklearne ili bilo koje druge države.
Jasno se vide slojevi. Ratovi one prve vrste će i dalje podsećati na II SR, sve dok se, iako ometan i sprečavan, razvoj "protiv- " oružja ne završi potpunim zastarevanjem glomaznih i skupih sistema sa posadama. Tu vrstu evolucije smo već videli kada su najpre oklopni konjanici (vitezovi), pa zatim mnogo kasnije i nadzemna fortifikacija (zamkovi, utvrđenja), postali ranjivi na usavršenu tehnologiju masovnog oružja.
Od početka ove decenije, a naročito ove godine, sve vidljivije je uvođenje oružja nove koncepcije - teledirigovanih borbenih sistema bez posade.
I to je početak kraja stila "II SR"... Glavna psihološka razlika će biti odsustvo heroizma i požrtvovanja, veća psihička distanca prema neprijateljima, kao prema likovima u video igri. Ne bi me čudilo da "partizani" budućnosti nose na uniformama velikim slovima ispisana imena uobičajena u zemlji teleagresoru ili reči sa pozitivnom konotacijom, "majka", "sloboda", "dom",... ili viceve (dovoljno da zastaneš da bi pročitao, da čovek poživi još nekoliko desetinki).
Sledeći kontrapotez je predvidljiv- sistemi ometanja telekomandne veze će napredovati do tačke u kojoj će potpuno autonomna "inteligentna" oružja stupiti na scenu (a dosetljive poruke sa smislom: "ja sam ljudsko biće!" - sa scene).
Velike sile nastoje da spreče i zabrane jeftine i distribuirane (ovo je važno!) načine odbrane (ukopane mine, ručni sistemi PVO i protivoklopne borbe), ali mislim da će se razvoj oružja duž tih linija nastaviti, makar, ili čak pre svega, u vidu improvizacija (hackinga u najširem smislu te reči). Uostalom, i samo okupljanje vojske je neka vrsta improvizacije: uzimaš civile, koji su pod zaštitom međunarodnih zakona i protivnik ne sme (ako nije neprikosnovena svetska sila) da ih "preventivno" uništava, pa ih "prepravljaš" u sredstvo za rat.
Zašto je distribucija i autonomija kod protivnika loša za organizovanu vojnu silu? Zato što onda ne postoji jasan cilj niti rešavajući potez niti konačna pobeda, samo mrcvarenje i zaglibljivanje bez kraja. Zauzvrat, koriste se kvalifikacije "banditizma" i "terorizma" kako bi se opravdalo iživljavanje frustracija nad protivničkim vojnicima i represija nad civilima (da li su zaista civili? verovatno su "jataci",...itd.).