18.09.2005 dnevnik1
DISKRIMINACIJA SREDOVEČNIH:
RADNO ISKUSTVO OVDE NIJE U MODI
Nove gazde u Srbiji ni pored mnogo povlastica koje im država nudi ne žele da zaposle starije i radnim iskustvom bogate radnike. Kao jedan od uslova za prijem radnika po pravilu su godine starosti i zaista je veoma malo oglasa u kojima one nisu omeđene od 18 do 30 godina. To u startu diskvalifikuje starije, bez obzira na njihovu stručnu spremu i radno iskustvo.
No, da zlo bude veće od ukupnog broja nezaposlenih, a njih je već skoro milion, čak petina ima između 41 i 50 godina, a 16 odsto je starije od 50 godina , što znači da su svi oni politikom zapošljavanja poslodavaca unapred “otpisani”. Pri svemu tome poslodavci zahtevom za radnika određenih godina ne krše nijednu zakonsku odredbu, jer im one dozvoljavaju da po svom ćefu biraju da li će nekog zaposliti i kakvo će znanje, iskustvo i sposobnosti od njega tražiti. Ukoliko se odluče da radnika traže preko Nacionalne službe za zapošljavanje poslodavci dostavljaju svoje “želje” i ta služba je dužna da poštuje sve ono što se traži i da gazdi nudi samo nezaposlene, koji se uklapaju u taj kalup.
Ovakva praksa u Srbiji već je dala porazne rezultate, jer stariji radnici sve teže podnose to što ih “niko neće” i što su im godine života prepreka za dobijanje posla. To doprinosi da se osećaju manje vrednim i dovodi do depresija u kojoj je danas svaki peti stanovnik Srbije. Posebno im teško pada i činjenica , a nju niko ne može osporiti, da imaju ogromno iskustvo koje bi trebalo da bude dragoceno svakom društvu i što bi mogli da uđu u neke preduzetničke poduhvate sa mladim ljudima, kojima iskustvo nedostaje. No, najava da će zbog restruktuiranja preduzeća i njihovog priprema za privizaticiju kao i stečaja i tehnoloških viškova bez posla ostati još nekoliko hiljada ljudi i da će upravo među njima najviše biti onih starijih od 45 godina naterala je vlast da u Nacionalnoj strategiji zapošljavanja za narednih pet godina posebnu pažnju posveti zapošljavanju starijih. Dodatno će se podsticati poslodavci da zaposle i zadrže starije radnike kroz subvencije dela poreza i doprinosa, obezbeđenje informatičke obuke i uključivanje što većeg procenta nezaposlenih iz ove starosne grupe u aktivne programe na tržištu rada.
Naravno, ovako sročena Nacionalna strategija dobro zvuči, ali je nejasno kojim mehanizmima će, pošto u postojećem radnom zakonodavstvu o tome nema ni reči, naterati poslodavce da zaposle upravo starije i iskusne radnike. Jedino što bi nove gazde u Srbiji moglo nateriti da “prihvate” dobrog i iskusnog radnika od 40 i više godine jeste podatak da, po istraživanju Centra za alternativne studije, veliki procenat mladih između 16 i 35 godina želi da napusti Srbiju i da u njoj ne računa na posao. Mladi kao glavni razlog za to navode niske zarade i male izglede za stvaranje karijere i porodice a upravo je to ono što oni kao školovan kadar žele.
Odgovor koji u celoj ovoj priči nedostaje je kako gazde u Srbiji misle da mogu dobiti mlade i kvalitetne kadrove , često mnogo obrazovanije od njih samih, za male plate i određivati im karijeru. Pri svemu tome se ne može osporiti ni činjenica da ima i onih mladih koji zarad posla na sve pristaju kao što se ne može ni zanemariti da će mnogi rađe krenuti “trbuhom za kruhom” neto ovde rintati za male pare. Oni koji jedini nisu u svemu ovome u prilici da biraju jesu stariji i iskusniji radnici kao neko ko još uvek ima šta da pokaže i dokaže. Valja i njima doći do penzije.
LJ. Malešević
niste uradili, nego zbog
onih koje jeste. Zato podignite sidro. Odjedrite iz mirne luke...
Istražujte. Sanjajte.
Otkrivajte."
Mark Tven