Željan sna, spavanje meri na minute. Nije mu svejedno da li je spavao tri sata ili tri sata i 12 minuta. Dan mu počinje treningom. Vesla od 5.40 do 9.15 ujutru. Svaki dan sem nedeljom. Zatim ga čekaju predavanja, učenje, ispiti. Tri puta sedmično radi u univerzitetskom Medija centru. A pošto je život na Menhetnu skup, mora i da radi kao barmen. Očistio je godinu, sa veoma visokim prosekom. Sada je u Beogradu.
Amerikanci i Kusturica
Luka Vukotić je završio drugu godinu studija građevine na Fakultetu za inžinjerstvo na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. I to sa odličnim prosekom. Njegove izuzetne ocene na prvoj godini, kao i činjenica da je uspeo da se upiše na jedan od prestižnih univerziteta u svetu.
Saznajemo da mu je ovogodišnji prosek čak za nijansu bolji od prošlogodišnjeg. Sada je 3,4, a najviši prosek na studijama je četiri. To retko ko ima. Malobrojni su i oni koji imaju prosek kao Luka. Teško dosegnu to i američki studenti, a kamoli strani koji moraju mnogo više da uče, jer ma kako dobro znali engleski, ipak studraju na stranom jeziku.
– Mi strani studenti moramo da učimo više. Morao sam, recimo, ove godine da uzmem više časova iz književnosti da bih taj predmet uspešno položio. Nekada sve razumeš, a opet ne shvataš. Kada recimo sa američkim drugarima gledam neki od Kusturičinih filmova, vidim da njima nije smešno ono što je meni smešno. Sve su razumeli, jer je film titlovan, ali mnogo toga ipak ne shvate – obrazlaže Luka.
– Kolumbija ima veliki fond dokumentarnih i drugih filmova. Tu sam našao i nekoliko filmova Emira Kusturice koje rado gledam. Ovde, u Medija centru, Luka sedmično zaradi oko sto dolara. Deset dolara na sat. On ima univerzitetsku stipendiju od oko 44.000 dolara godišnje. Tako su mu „pokrivene” studije, knjige, smeštaj, ishrana u kampusu. Pošto vesla za univerzitetski klub, godišnje dobije 500 dolara za džeparac.
– Nemam sportsku stipendiju, ne moram da veslam. Ali imam moralnu obavezu da treniram i branim „boje” kluba jer kada sam se prijavio za studije, prijavio sam se i za veslanje koje mi je olakšalo ulazak na Kolumbija univerzitet. Veslanje me je razlikovalo od druge dece koja su imala isti prosek kao i ja.
Luka, kao i njegovi drugari, voli da izađe, da se provede, da se obuče, da bude u trendu. A za to su potrebne pare. Zato i on, poput drugih studenata, radi preko Kolumbijine barmenske agencije. Studenti Kolumbije su, objašnjava, napravili i drže tu agenciju. Organizovali su i kurs za barmene koji košta oko 150 dolara. Svi koji ga upišu uglavnom ga i završe, dobiju diplomu, ali samo oni koji su se pokazali kao najbolji i najveštiji dobijaju posao. A to je oko 15 odsto polaznika kursa.
Martini i ajs ti
– Filmske zvezde, umetnici, galeristi, biznismeni, ali i obični ljudi kada prave žurke povodom rođendana, praznika, projekcije, otvaranja galerije, prezentacije medija, pozovu agenciju, kažu kada je proslava, koliko im barmena treba. To se upiše u knjigu. Mi studenti dođemo, prelistamo knjižicu, vidimo šta nam odgovara, javimo se osobi koja priređuje prijem i odradimo posao. Kao barmeni pravimo i služimo razne koktele. Postoji knjižica recepata.
Dosta dobro može da se zaradu. Sat je 25 dolara, a praznikom čak 45 dolara. Pranje sudova je skuplje za pet dolara po satu. Inače, više košta iznajmiti studenta kao barmena, nego profesionalca. Jer profesionalni barmen nije tako obrazovan, ne priča sa gostima, samo „stoji kao kip”.
– A oni koji priređuju prijeme i žurke žele da atmosfera bude opuštena, prijatna, da barmeni pričaju sa zvanicama, što podrazumeva i znanje više jezika i opštu kulturu. I nama studentima to koristi. Upoznajemo razne ljude. Bude nam zanimljivo. Ja, doduše, baš nemam mnogo vremena za ovo. Tako da sam samo nekoliko puta radio i to za vreme praznika, za Dan zahvalnosti i (katolički) Božić. I zaradio sam lepe pare.
Luka kaže da se na tim slavljima piju sva pića. Možda malo više martini i „long-ajlend-ajs-ti”. Studenti – barmeni nose uniformu, uglavnom su to crne pantalone, bela košulja, leptir mašna. Ali klijenti mogu da traže i da barmeni budu drugačije obučeni, recimo, da služe u bež pantalonama, crnoj košulji. Sada se priprema da ide na more, u Tivat. Skuplja energiju za sledeću školsku godinu. Potrudiće se da mu prosek bude još bolji. Bar 3,5. To bi mu omogućilo da bude na dekanskoj listi što bi mu dalo prednost prilikom upisa postdiplomskih studija i prilikom zapošljavanja.
Žurke u gaćama
– Neki traže da se maskiraš, ako je takva žurka. Recimo, za Dan veštica. A za poznate „Toši žurke” u Njujorku barmenke su samo u gaćicama. Ali se naravno i za to studentkinje same prijavljuju. Unapred znaju da će služiti u toplesu. Nema prevare. A zaradi se 500 do 600 dolara za noć.
U Americi se ne izlazi svako veče. Uglavnom petkom i subotom. Studenti Kolumbije najčešće odlaze u dva bara, „Vest end” i „Hait” koji se nalaze na Brodveju, preko puta kampusa. Tu ponekad vikendom dočekaju zoru, uz „koronu” (meksičko pivo), đus votku, džin tonik. Sva alkoholna pića su tu između četiri i pet dolara.
Aleksandra Brkić