Zasto svi ovde zamisljaju gamedev kao veoma kreativan posao i zasto
se sve svodi na skupili se mi ortaci da pravimo igru: Pera voli FPS, a
mika RTS, zato ce mo napraviti akcioni RTS koji ce imati sve elemente
FPS-a, ako se sve svidi Ziki koji voli RPG; ako se Ziki ne svidi, ubacicemo
i skill/stats sistem i super? Ne ide to tako.
Zamislite kako bi bilo kada bi tokom snimanja filma misljenje svakog iz
ekipe moglo da utice na projekat, kada bi se kabl majstor pitao da li
zavrsna scena treba da izgleda ovako ili onako. To bi vam, na primer,
bilo isto kao kada bi se modelar mesao u to koliko je koje oruzje jako
u igri. Modelar se ne pita ni kako misli da model koji radi treba da
izgleda, on dobije ono sta treba da napravi u vidu referenci, dobije
okvire u kojima treba da ostane i to je manje vise to - isto ko sto i
kabl majstor dobije koliko kablova na koliko mesta da pusti i koliko
meteri ima na raspolaganju.
Mass murder ain’t just painless,
Now we’ve made it cute.
The Church Of The Holy Transistor