Cool je to što deca imaju izbor, ali lično mislim da je apsolutno kontraproduktivno deliti decu u "sekcije" takvog osetljivog tipa kao što su veronauka (Pravoslavna, Katolička, Islamska) i građansko pravo... Nije ovo likovna i matematička sekcija pa da se klinci dele u ono šta im najbolje ide. Šta ako dobije grupa nekog ludog popa koji počne da ih plaši paklom ili da omalovažava one koje ne veruju u to što oni veruju? (pre nego što neko kaže da takvih nema, uperujem prst na jednog takvog veroučitelja koji smatra da je Kristijan Golubović super tip, bio je gost u nekoj emisiji na B92) Kakvi će biti odnosi između onih što pohađaju jedan izborni predmet i onaj drugi? A u multikulturalnim sredinama? Mislite li da neće biti zavade i razmene mišljenja o nečemu što ni površno ne razumeju? A šta tek van multikulturalnih sredina? Šta ako u selu, eto, ima 2 klinca čiji roditelji hoće da pohađaju građansko pravo, a svi ostali veronauku? Ovim izborom se filtriraju u zajednici "vernici" i tkzv. "nevernici", gratis usluga od ministarstva prosvete - i to sve zato što su hteli da se uvuku u analne otvore crkvi... Usput, ko akredituje te silne popove i proverava njihove pedagoške sposobnosti? Crkva? Ma nemoj...
Čitav koncept građanskog prava je zapravo stvoren kao alternativa veronauci. Ne verujem da je neko hteo tek tako da uvede građansko pravo u škole, pa da mu je sinula sijalica iznad glave u fazonu "hm, mogli bi i veronauku, biće extra". Da smo zapravo sekularna država, ne bi imali ni V od veronauke u državnim školama. A zbog ovakvog dodvoravanja najjačim religijama Srbije, opet dolazi ono pitanje: "Šta je sa mojom religijom?" - šta ako doletim crvenih obraza kod direktora i uzmem da mu urlam u facu "kako bre vaša škola nema veronauku sa programom naše crkve svetoga čvarka?", i eto novih problema.
Da se razumemo, ja sam kao klinac u 1-2 razredu osnovne čuo nešto o tom "bogu" i njegovim moćima... bio sam zaprepašćen kako budale ovog sveta ne izučavaju nešto što je toliko sveto i moćno i gleda te od gore. Mislim - rečeno mi je da on odlučuje da li ću ići u raj ili pakao, i kako sad kao dete koje shvata sve bukvalno da ne bude zainteresovano? Zbog tih razloga, ja sam LIČNO bez ičijeg pritiska molio kevu da mi sredi da idem subotom ujutru na veronauku, i onako skeptična i zbunjena - sredila je, jer sam baš bio navalio (tetka, veliki vernik, je bila ponosna). Išao sam sam samcat do nekog popa čijeg se imena ni ne sećam svake nedelje na čas veronauke bilo da je +35C ili -15C - išao sam - svojevoljno. U većini slučajeva sam bio sam, ponekad u grupi od troje max. Išao sam putem kojim se svaki roditelj-vernik nada da će njegovo dete da krene. Krstio sam se naknadno, jer nisam bio kršten po rođenju, bio sam veoma zadovoljan svojim uspehom.
...
A onda sam posle više godina sranya i dilema shvatio u kakav sam bullshayt verovao - sve to zato što sam izučavao sopstvenu veru i druge vere, a ne zato što mi je neko kašičicom sastrugao sa tegle onaj slatki deo i dao da žderem, kao što se to danas radi na veronauci. Sada se gadim svakog lica koji se bavi religijskim obredima i smatram ga za običnog parazita i prevaranta... više cenim prodavce Kirby-ja nego njih. I zbog toga što mi je majka kad sam bio klinac odlučila da par puta (i to samo PAR puta, podvlačim) spomene boga (kao što su i njoj spominjali kada je bila klinac), ja nisam postao ateista... ja sam postao fucking-besan ateista! Besan do te mere da uživam kada gledam sranya u Vatikanu, ili kada se svađaju u SPC-u, ili kada Islamske zajednice cmizdre o vređanju njihovog big daddy-ja. Besan sam kada vidim crkvu kako se rekonstruiše na luksuzan način od mog poreza, dok u bolnici nema redovne opreme za rad. Besan sam do te mere da se vrlo lako mogu posvađati sa bilo kime ko počne da mi pametuje o svetlosti svevišnjeg (iako takvu agresivnu narav nikad nisam imao). Besan do te mere da mi više ni Jehovini svedoci ne dolaze na vrata, jer sam ih zadržao na dovratku pola sata u jednom danu i pozvao ih da dođu sledeći dan u isto vreme da nastavimo našu malu debatu... besan sam što sam prosuo deo svog detinjstva u ime nečega što nije tamo - što ne postoji - što me je izdalo. Ja sam zaista hteo da budem vernik, i vidite gde sam stigao, dok su moji vršnjaci izabrali put "ja sam vernik. ćuti i vozi dalje...", a da ni ne znaju prve reči u svojoj religijskoj knjizi.
Roditelji:
Želite li da vaša deca odrastaju srećni u svom okruženju? Želite li da čine dobro zbog sebe i drugih, a ne zbog bojasni da će dobiti ćušku od vaše ruke ili boga? Želite li da ne postanu "specifični" slučajevi kao ja, pa da zažale što su proveli deo svog bezbrižnog detinjstva u izučavanju nečega za šta će kasnije zažaliti? Nemojte ih slati na veronauku... imajte obzira ka sebi i ka njima. Ako zaista žele da budu vernici, neka uzmu bibliju u ruke kada odrastu i neka čitaju... ako im odgovara - odgovara. Bolje je to, nego da kasnije zamrze svoje okruženje kada otkriju da na drugim mestima ima mnogo boljih odgovora na njihova pitanja...
A man is smart. People are stupid.