Citat:
ventura:
Ljudi imaju svoj posao, svoje živote, i uspešnog čoveka generalno zabole da se bori sa trulim sistemom jer je on sigurno do tog trenutka već naučio da pliva u istom. U kraju je kriminal? Preseliš se u mirniji kraj. Škole su loše? Upišeš dete u privatnu školu? Zdravstvo ne valja? Lečiš se privatno ili platiš direktnu vezu itd.
Tek kad u Srbiji bude postojala 2 i 3 generacija ultra bogataša (a sada ne postoje ni ultra bogataši), tek tad bi se neko možda iz altruizma uhvatio za taj posao, ali onda je pitanje za koji q će takav da vodi državu kad on nije taj koji je zaradio novac niti se dokazao kao sposoban?
Ne znam za tebe, ali ja ne bih voleo da budem najbogatiji čovek u Bangladešu, makar provodio i 9 meseci u inostranstvu, a samo 3 meseca u elitnom kvartu u Daki iako i tamo možeš da organizuješ da te čuva SAS i da te leči Dr House dok na konkursu za školovanje tvoje dece preko skajpa evropski nobelovci odnose pobedu protiv Indijaca. Sa vrlo razumnim kešom se može organizovati i da slećeš u i polećeš iz Bangladeša u biznis ili prvoj klasi, ako već nemaš sopstveni avion, a da te sa i na aerodrom vozi džip isti kao Nikolićev, samo sa boljom organizacijom održavanja i sa prozorima oblepljenim plazma televizorima tako da dok umačeš kokain u kavijar uživaš u blejanju u rajske slike, a ne u sumornu svakodnevicu takve zemlje. Ja bih pre bio običan, mali, anonimni podstanar u Beču ili Frankfurtu i ponosni vlasnik polovnog automobila, ako već mogu da biram, a imam više potvrda raznih psihologa u kojima stoji da nisam lud.
Naši bogataši ultra prve generacije moraju da shvate da je u njihovom interesu da se sistem
konačno promeni. Svetina jeste najviše kriva za postojeće stanje u Srbiji, ali deo krivice, diskutabilno koliki, nose i bogati ljudi. Ne možeš biti srećan u nesrećnom društvu. Sve ti to super organizuješ u Srbiji, a onda te narkomančina sa aktivnih 20 i zastarelih 56 krivičnih prijava, ne daj Bože, dok prelaziš ta 2 metra trotoara do svog automobila izbuši iz pozajmljene tetke, nije imao 5.000 dinara na gomili da kupi svoju, sa namerom da tvoje naočare, novčanik i mobilni trampi za par novih doza i obnovu leasing-a tetke. Možemo računati koeficijent nesrećnosti u takvom slučaju, ali što se odsustva nekorumpiranog sudstva, efikasne policije, socijalnog sistema i mase drugih stvari tiče... tu se nema šta računati, to je očigledno. Društvo je vrlo važan faktor u životu svakog čoveka, bio on vrlo bogat ili vrlo siromašan i iluzorno je pričati da se ličnim uspehom mogu anulirati svi negativni uticaji sredine u kojoj živiš na tvoju sudbinu, pogotovo ako su ti uticaji snažni i... da kažemo nekako usmereni baš prema tebi, bogatom, uspešnom i pametnom čoveku. Da je društvo apsolutno nebitna pojava u životu pojedinca, masa ljudi bi po zabadanju prvog ozbiljnijeg keša odlazila na neko imanje na Tajlandu ili filipinsko ostrvo - zanose ti m*da domoroci za 500 evra mesečno u vili koju si prethodno nacrtao i poslao preko mejla, a u obzir dolazi i promena zvanične religije tako da ti budeš Zevs kom je u opisu posla i razdevičenje prvih desetoplasiranih lepotica na konkursu lepote na kom je obavezno učestvovati... kom normalnom čoveku je ovo zanimljivo posle druge nedelje? Viđao sam masu ljudi, pretežno čobana teških, kako odlaze na Tajland i Filipine da se iživljavaju, ali nema mnogo zainteresovanih za trajnu emigraciju... ako i odu sa velikim planovima koji počivaju sa "biću u tom raju dok ne umrem" najčešće se dešava da se iz "raja" vrate pre nego što su umrli, a prisustvo u "raju" je moglo objektivno da funkcioniše još čitav niz godina i decenija. Ne mogu ni ja da živim mimo Srbije iako objektivno moja priča više zavisi od klimatskih promena nego od toga da li će najstariji Krkobabić uspešno izvesti atentat na Vučića, pa me opet zanima Srbija, *ebeš ga... tamo su mi roditelji, brat, prijatelji, neka deca koju obožavam, verenica ne može bez Srbije, *ebala je Srbija, a ima i mnogih delova Srbije koji i meni emotivno znače, prijatno mi je tu, voleo bih zbirno da ta zemlja konačno ispliva iz septičke jame u kojoj je decenijama.
Sa druge strane, zanima me i sudbina moje dece: kada je to Srbija spojila 50 godina bez revolucije? Ništa meni ne znači ni najbolje provedena sudbina na ovoj planeti, ako će decu, koju su mi pazili najbolji lekari i nastavnici, sabljama da mi komada neki ološ u najnovijem jurišu na bogate i uspešne. Mora se uspostaviti neki sistem koji će funkcionisati na duže staze, a tu će morati i bogati i uspešni i pametni dosta da se promene i žrtvuju: danas te boli q, sutra te boli glava, prekosutra nemaš glavu. Moj predlog oko aerodroma Konstantin Veliki je bio samo ilustracija, dobro, možda sam ja glup i možda sve to nema veze sa realnošću i to je jedna tužna priča. A Koridor 10? Ibarska magistrala? Prokop? Obilaznica oko Beograda u profilu autoputa? Metro u Beogradu? Voda u Užicu i Zrenjaninu? Kada ste poslednji put koristili usluge železnice u Srbiji? Nije valjda da je svaki od ovih projekata glup i nepotreban? Koja je onda vizija? Beograd na vodi?
Prevarena rulja ne ide da otima tamo gde je prevara kojom su prevareni osmišljavana, već tamo gde ima šta da se otme.
Pozdrav.
[Ovu poruku je menjao Hank dana 16.04.2014. u 03:47 GMT+1]