Zdravo Vladimire i ostali:
Prvo da objasnim da sam ja staromodni programer aplikacija (: jos iz COBOL dana :) i da evo do sad nikad nisam koristio Flash - tako da niko ne misli da predavam ;)
Citat:
Flex i Flash su TOTALNO razliciti proizvodi.
Izgleda da tu postoje sledece komponente i njihove upotrebe:
(1) Flash 9 Player - to je plug-in za browsere i vec je izaso
(2) ActionScript3 - tako reci novi OO jezik koji se dosta razlikuje od AS2
(3) Flex SDK2 - u sebi ima novi compiler koji od AS3 programa stvara SWF byte-code za novi Flash9 Player
(4) Flex2 - koristi MXML za deklarativno programiranje ali (meni se cini) da to od MXMLa stvara AS3 pa ga kompajlira
(5) Flash 9 Professional - e to jos nije izazlo ali toliko nije ni vazno jer je to alat samo za artiste - kao vecinu vas ;)
Zadnje izdanje je Flash8 Professional (da li ima Basic verzija?) i to kao sto svi znate ima time-line i citavi SWF se montira tako reci kao jedan film - slicica za slicicom :) Dobro to jos nije izaslo.
Ali, sta je do sada izaslo je totalno novi alat za pravljenje RIA
biznis aplikacija. OK, pre nego sto se iko nadje uvredjen, sve aplikacije su biznis aplikacije. Ali, ja samo govorim o tradicionalnim biznis applikacijama koje su se pretezno radile za window desktop, itd - aplikacije za racunovodjstvo i sva ostala biznis poslovanja.
Na jednu stranu, ove nove Flex2/Flash9 RIA (rich intenet aplikacije) konkurisu sa AJAXom, Java i .NET ali samo za izradu desktop aplikacija. Kad izidje Flash 9 Professional onda ce da konkurise i sa prezentacijama sto ce biti radjeni u Vista tek kad to izidje.
U tom smislu Flash Player 9 je posto run-time za desktop aplikacije isto kao sto .NET ima svoj run-time koji se mora unapred instalirati.
Moje licno misljenje je sledece ...
Vec Java postoji duze vremena, pa cak i .NET a tek sad eto sto izidje Flex2/AS3 i bas je u ovom momentu vazno da vi mladi, pametni ljudi, da to prihvatite i to sto pre dok je konkurencija sto manja.
Pozdrav od starog programera ;)
Svi smo mi zarobljenici našeg ličnog iskustva.
We are all prisoners of our own experiences.