Stevan Zec je u svom romanu "Metak od leda" izneo tezu kako je premijer Zoran Djindjic ubijen ledenim metkom.
Mrzi me da sada citam dostupne delove knjige na netu, ali evo jednog poglavlja
Ko je Rusima ukrao formulu za metak od leda
Italija, Trst, četvrtak, 16. januar 2003.godine, lokalno vreme 15,00 sati
Kiša je padala u mlazevima i naletima. Trst je bio poklopljen tmastim oblacima. Veliki talasi su drmali kamenu obalu. U hotelu "Savoj" šefu recepcije morao je da tutne u džep sto evra kako bi dobio apartman "Viena", najluksuzniji moguću hotelski smeštaj.
Kada su ga obavestili da je poručeni "taksi" spreman sišao je u lobi starog i otmenog hotela obučen u teget sako, svetlo sive pantalone i crne cipele na kojima kao da je stajala etikata sa cenom od 500 evra. Želeo je da ostavi utisak. Nigde odelo i stil oblačenja ne ostavljaju utisak kao ovde.
Na zgradi koja ima broj 62 u Via Brofeto stajala je mala mesingana firma koja je obaveštavala da je tu sedište Konstrukcionog biroa za izradu raritetnog oružja ručne izrade, vlasnika dr Marija Face, puškara eksperta.
- Čime mogu da Vas uslužim gospodine profesore - posle teatralnog pozdrava odmah pređe na stvar dr Mario Faca uplićući svoje debele i kratke prste šaka.
Umesto odgovara, došljak mu dade iz džepa izvađeni urolani paus papir sa tehnički do savršenstva urađenim perfomansama i vrstama materijala za jednostavnu jednometnu pušku, tešku svega 2,2 kilograma. Prema crtežu oružje imalo cev, mehaniza za okidanje, prelomni neobični kundak, i snajperski nišan sa jednim neobičnim dodatkom. Svi delovi su se rasklapali, tako da su mogli da se postave u metalnu tašnu naprimer jednog "lap topa".
Uz taj papir, dr Mario Faca dobi još jedan paus sa tehničkim nacrtom municije, kao i hemiskim sadržajem zrna, i poručenom količinom.
Skoro pet minuta bila je grobna tišina. Dotore Faca obilato se znojio po ćeli i čelu...A onda prošaputa:
- Ja sam impresionar, sinjore profesore. Ako ste ovo Vi smislili, i nacrtali, onda ste genije za vatreno oružje. Ovo je prosto savršeno! Nadam se da ću moći da odgovorim Vašim željama!
Francuska, Paris, nedelja, 19. januar 2003.godine, lokalno vreme 8,30 sati
Roj Kob, specijalni savetnik američke firme MICC-a, na svom putu od Vašingtona do Zagreba, svratio je u Pariz.
Nije on želeo samo da čestita svom starom znancu Žak Žanu Treveru, napredovanje u službi, već je želeo da mu ponudi jako važnu informaciju koju francuski FOS nije mogla nikako da ima.
Naime, pošto je unutrašnja kontrola i kontrašpijunaža NATO snaga provalila unazad godinu dana, više francuskih oficira, koji su za ljubav, ili novac, odavali važne NATO tajne srpkoj strani, Briselska centrala Severoatlanskog pakta ih je skoro potpuno odsekla od važnih informacija Pariz.
Roj Kob i Žak Žan Trever upoznali su se u Sajgonu, sredinom sedamdesetih, kada je Francuz kao poručnik bio oficir za vezu Pariza u američkom štabu intervencionističkih snaga u Vijetnamu. Nije to bilo neko bog zna kako veliko prijateljstvo, jer Kob je, u stvari, morao da nadzire rad i saznanja francuskog vojnog obaveštajca, ali lični kontakti nisu prekidani. Ko zna: ko sve može i kada, dobro da dođe u tako mutnim, opasnim i nepridvedljivim poslovima kao što je špijunaža, smatrali su obojica.
Sreli su se, sada u Parizu, u sali za doručak hotela "Grand Palas", gde je Kob odseo na jedan dan.
Pošto su se ispozdravljali, ispričali jedan drugome kako su im familije, Roj Kob pređe na stvar:
- Mon ami, ti dobro znaš šta moja firmi radi u Bosni i Hrvatskoj. Imam pouzdanu informaciju da je u Hagu spremna, javno još neobjavljena optužnica protiv hrvatskog generala Joze Kešovine. Koliko znam on je tvoj čovek, ili bi bar po logici stvari trebalo da bude, pošto je bio oficir i u Legiji stranaca. Odmah da budemo jasni, mogu da mu obezbedim u samoj Hrvatskoj. zvanični nestanak, ako je to tebi u interesu...
- Ima li Hag na jelovniku još koga bivšeg legionara iz tog regiona? - Odgovori pitanjem vrlo zaintersovan za ove vesti novi šef FOS-ovog odelenja za Balkan.
- Ima...Traže i nekog Milosava Češnjaka zvanog Legija. Čini mi se da je do skora taj bio komandant specijalaca policije Slobodana Miloševića...Njega, ako te interesuje, na žalost, ne mogu da zaštitim. Koliko sam saznao, aktuelne vlasti, i u Zagrebu i u Beogradu, spremne su da ovu dvojicu bez mnogo buke isporuče Karli del Ponte. Predsednik Hrvatske i premijer Srbije, dali su lično časnu reč, da će to uraditi vrlo brzo. Izgleda da tvoji ljudi sve slabije stoje na Balkanu, mon ami! - žvaćući kajganu sa slaninom, reče Roj Kob.
- Neću da krijem, ovo su mi vrlo važne informacije. Ako možeš, pomogni generalu Kešovini da nestane, a ja ću se sam pobrinuti za sudbinu Legije...Šta je cena ove usluge Kob, da se ne foliramo?
- Priča se da ti imaš najviše uvida u pripremanje skorog atentata na nekog važnog političara na Balkanu... Da bih bio u toku stvari, kaži mi koliko možeš nešto o tome...
- Reći ću ti sve što znam - slaga, naravno, Žak Žan Trever. - Prema mojim saznanjima, atentat na predsednika Hrvatske je varka, jer je prava meta u Beogradu premijer Srbije. Moji ljudi su čak došli do jedne e-mejl adrese, za koju pretpostavljaju da je negde na Pirinejskom poluostrvu i koju kontroliše čovek za koga se tvrdi da je već akontirao 15 miliona evra zaubistvo šefa vlade u Srbiji. Ja sam poslao poruku na tu internet adresu, ali već tri dana nema odgovara. Možda je adresa lažna ili možda čovek jednostavno ne želi kontakt sa mnom.
Italija, Trst, nedelja, 19. januar 2003.godine, lokalno vreme 17,00 sati
Čim se vratio iz posete samostanu "Sveti Bonifacije", Domikinac je je za petnaest minuta spakovao stvari, izmirio hotelski račun, seo u svoj "džip čiroki" i odvezao se do puškara Marija Face.
Porudžbina je bila gotova.
- Sinjor dotore, veći ste stručnjak od mene! Odajte mi tajnu šta je bilo u onoj termos flašici, za koju ste mi rekli da je otrov... Ja nisam budala i znam kao i svaki učenik srednje hemijske škole da metak od leda, zbog specifične težine materijala, ne može na 400 metara daljine da se ponaša isto kao olovno tane...Probali smo pušku i municiji koju smo napravili po Vašem planu i uputama. Stvar funkcioniše savršeno. Neću da krijem, napravili smo kvalitativnu i kvantitativnu hemijsku analizu one tečnosti, za koju ste rekli da je otrov, ali nismo otkrili u čemu je štos... Odajte mi tajnu, plaćam svaku cenu!
- Cena je: milion dolara! U kešu, naravno, dotore Mario - mirno odgovori Dominikanac.
Mario Faca se ukočio:
- Ako se ne šalite, onda zaboravite na moju znatiželju.
"Willing is not enough, we must do." - Bruce Lee
Nije bitno sta pise u zakonu, vec kako se zakon tumaci.