Citat:
Pneos: uz duzno postovanje prema ljudima koji se javljaju iz Amerike ja mislim da je ipak veoma tesko studirati tamo jer su skolarine jednostavno previsoke.
Ne mogu da se setim gotovo nikoga iz svoje generacije ko je platio celo postdiplomsko skolovanje. Velika vecina je od drugog ili treceg semestra bez
problema dobijala neku asistenturu koja podrazumeva placenu skolarinu + neku crkavicu od koje se moze platiti soba ili stancic i mozda jos nesto preko.
Studenti tehnickih nauka su obicno dobijali research assistantship, dok su teaching dobijali obicno studenti filologije.
Odredjenom broju ljudi (meni, naprimer) se posrecilo pa su uspevali da dobiju stipendiju od samog pocetka. U mom slucaju je bilo presudno specificno
predhodno obrazovanje + radno iskustvo koje je bilo izuzetan match za to sta je profesor radio u svom research-u, koje nije nikako mogao da nadje
na kampusu.
Za undergraduate studije je ovo daleko teze - na postdiplomske ulazis sa nekom potvrdom kvaliteta (ocene, prosek, radno iskustvo) pa se lakse
odlucuju da ti povere nesto. Naravno, to je bilo u neka vremena kad je sve u Srbiji imalo neku priznatu vrednost.
Citat:
Kako sve to izdrzati kada je tempo na faksu ubitacan, a zakonski mozes da radis samo part time poslove, mislim sta ako:
- nemas vremena
- ne nadjes part time posao
Sebe ubrajam u klikerase, medjutim, siguran sam da sam svoj prvi semestar izgurao na zdravu fiziku. Da je potrajao jos dve nedelje, sigurno bih dobio
srcani udar od napora da sve stignem. U kasnijim semestrima sam nastimovao i ubrzao neke od svojih svakodnevnih rutina, pa je sve bilo mnogo lakse.
Opet, dok sam studirao, mogao sam sve cime se inace bavim da radim na strpkanja (sada pa ko zna kada). Najgore od svega je perpetualni osecaj da
si stalno u zakasnjenju (koji me prati sve ove godine), ali sam shvatio da onaj ko ne odustaje i samo gura napred na kraju sve nekako stigne.
Citat:
Pored toga part time moze da donese max $1ooo, a gde je jos zivot i kojesta...
Studentski zivot nalik onom kod kuce (malo ucis, obuces se, izadjes, juris ribe, sedis sa drustvom do kasno, pa se negde mesec i po dana pred ispit
bas bacis na ucenje) zaboravi. Ovde presing traje od prve nedelje, i ne izbijas iz trenerke i dukserica, i tako je manje-vise za sve, kako za dodjose tako
i za Amere.
Za razliku od Srbije, ovde obrazovanje dise za vrat desavanjima u industriji. Profesori osim sto predaju pod obavezno moraju da imaju projekte koje rade
za industriju, jer je zapravo to lova od koje zive a ne njihova bazicna plata. Svi skolu uzimaju vrlo ozbiljno, i kao ludi grabe da sto vise toga nauce (sto vise
predmeta, vise projekata), jer je sve nauceno direktno proporcionalno sansama da se na velika vrata udje u industriju za dobru lovu. Jedan covek koga
znam je direktno sa postdiplomskih studija gde je radio za ona vremena izuzetno znacajnu temu (timing skew u procesorima) uleteo na poziciju staff member
u Sun Microsystems, za platu oko 35% vecu od nas ostalih.
To bazicno pitanje (gde je jos zivot i kojesta) je direktno uticalo na odredjen broj ljudi (na mene sasvim sigurno) da napuste otvorenu priliku za doktorat i
odu u industriju.