Citat:
mjux: pa bar necu kao ti ili neki ziveti sa ubedjenjem da je ono sto imam sasvim dovoljno i jesti svoja i tudja g**** citav zivot, a gledati kako oko mene ljudi imaju vise i bolje jer mislim da u zivotu ne smem i ne mogu da budem bolji od drugih pa makar samo i da probam da napredujem.... uzivaj u tom tvom jadnom i bednom prosecnom zivotu bez ambicajia.
Imam poznanika u inostranstvu koji ima firmu, radi po ceo dan a i noć, ima para ko blata, ima nekoliko kuća i stanova, i stalno hoće još više i još bolje. Retko je sa porodicom, i nikada nije potpuno zadovoljan.
Ja nemam firmu, radim kad hoću i koliko hoću, imamo (ja i žena) 2 stana, para imam koliko mi treba a ne treba mi preterano mnogo jer ih ne trošim na gluposti (kafići, restorani, šoping). Stalno sam sa porodicom, možemo kada god hoćemo da odemo na neko bliže putovanje ili izlet, zadovoljan sam, a i moje dete je apsulotno zadovoljno (za razliku od njegovog).
Misliš da bih ja trebao da se menjam sa njim? Misliš da je on srećan u svom ispunjenom životu, a ja nesrećan u svom prosečnom?
Ne tupite više sa tim poskupljenjem od 140din, to je potpuno mizerno poskupljenje u odnosu na cene u 15% razvijenijih zemalja (kojima ti težiš) a i u odnosu na uslove života u onih 85% siromašnijih zemalja (od kojih ti bežiš kao od kuge). Glavni uzrok sve nesreće u celom svetu je isključivo nedostatak kriterijuma kod 90% ljudske populacije o tome šta je zaista loše a šta je potpuno nebitno, i šta je zaista potrebno a šta je luksuz.