Vidim da se opet peni o pirateriji i copyrightu.... Meni su se neke stvari u međuvremenu izbistrile, a ovaj put ću u najmanju ruku napraviti sajt na kome ću okupiti istomišljenike. Pa videćemo... da li stranka, da li organizacija... Jedno je sigurno, represiji se mora stati na put... Čitajte dalje. Protivnici, možete da penite u nedogled, što se mene tiče, ja ulazim samo u konstruktivne rasprave kako ideju ojačati i od fundamenata ne odustajem. ...
Zdravo,
Moje ime je Marko Domanović, rođen sam u Beogradu, 1976. godine. Ovi podaci sami po sebi nisu bitni za cilj koji koji želim da postignem i bitno je da znate da ja ne želim da se stavljam u lidersku poziciju. Želim samo da postavim temelje oko kojih ćemo u prvoj fazi diskutovati, a u drugoj odrediti plan delovanja, a tek tada ćemo odrediti na koji način se treba organizovati, pa naći i lidera. Ne pokrećem ovo zbog želje da na velika vrata uđem u svet politike, ja samo želim da vidim kraj represiji, a to ne mogu da postignem sam. I zato mi treba vaša pomoć!
Naš cilj je de-kriminalizacija masovnog tipa ponašanja na Internetu, preciznije, preuzimanja i slanja podataka (download i upload). Šta je ono protiv čega se borimo? To su represivni i zastareli zakoni o intelektualnoj svojini, koji ne idu u korak sa vremenom i služe isključivo određenim relativno malim interesnim grupama u očuvanju vlastitog bogatstva. Zašto se borimo? Zbog toga što isti zakoni postoje da bi ljudima zabranili jedno danas sasvim prirodno ponašanje i oduzmu, po mom dubokom ubeđenju, osnovnu slobodu delovanja na vlastitim računarima, u mreži.
U bezbrojnim diskusijama u kojima sam do sada učestvovao po forumima, stvorio sam sliku o tome koja su to najvažnija pitanja. Na ta pitanja ću i sam davati odgovore, ali molim vas da prihvatite moje mišljenje samo kao osnov za dalju diskusiju.
1) Kako pojava koja je toliko masovna uopšte može da bude kriminalna, u normalnim okolnostima? Ja ne znam tačan procenat korisnika Interneta, jer bi to mogao da bude predmet istraživanja, ali verovatno oko 99% je bar jednom učinilo "ilegalan" download ili upload podataka. Podaci se sa Interneta na banalno lak način mogu pronaći i preuzeti, svedeno na primer iz prakse, ono što je korisniku zabranjeno - to je kliktanje na linkove, a to je jedna tako prosta, dostupna i u samoj biti, bezazlena operacija.
2) Digitalni podaci su nova vrsta robe: koliko im je mana to što se lako umnožavaju, toliko im je to i prednost, jer zaista dobar proizvod može da se proširi brzinom kakva pre pojave Interneta, a posebno P2P protokola nije viđena. Koliko kopiranjem rada zapravo štetimo autoru? Kopiranje jednostavno nije isto što i krađa. Ovo je fundamentalna razlika digitalne robe u odnosu na klasičnu opipljivu, i samim tim, fundamentalno drugačije je potrebno posmatrati distribuciju istog.
3) Niko nema pravo da svojevoljno odluči da je jedini dozvoljeni način distribucije digitalnih podataka, a imajući u vidu prethodnu tačku, putem fizičkih kopija koje treba platiti. Na taj način se ugrožava osnovna ljudska sloboda ponašanja na Internetu. Slično tome, kada čovek na ulici pronađe nešto vredno i to uzme, da li to treba da bude kažnjivo? Ne.
4) Svaka revolucija je imala svoj spori prodor u regularne tokove, a to su zakoni i opšta prihvaćenost kao norma. Primera u istoriji je puno, a ovo je samo jedan od najnovijih. Oni koji koče razvoj i sputavaju ljude su oni koji profitiraju od zastarelih tehnologija. Poslednja revolucija koja se već dogodila je digitalna revolucija, ona je još uvek mlada i otpor "elite" i pritisci sa njihove strane su veliki. Ovo je i svojevrsni propagandni rat: oni konstantno pokušavaju da nametnu mišljenje prosečnom čoveku i stvaraocu dela, da oni ustvari štite njihove interese, što jeste tačno do neke mere - ali u svetu gde vlada strah kod prosečnog konzumenta - da kliknem ili da ne kliknem? To je jedini modus gde oni zapravo rade u korist autora, a taj modus je društveno neprihvatljiv. Pored propagandnog rata, oni koristeći već stečeno bogatstvo lobiraju za uvođenje sve restriktivnijih zakona koji uveliko zadiru u privatnost korisnika Interneta. Sve se kreće ka represiji, a to jednostavno nije humano.
Oblast zaštite autorskih prava je prilično široka, i stvari ovde svakako nisu crno-bele, ali mislim da su ove 4 tačke sasvim dovoljne kao osnov za dalju diskusiju. Uključite se u forum, dajte svoje mišljenje, dajte svoje ideje za delovanje, pokušajte da osmislite kako ćemo do zajedničkog cilja stići najbrže. Skinimo sa sebe još jednu od omči koju nam "elita" navlači, ostanimo slobodni! Oslobodimo sebe da konzumiramo filmove, muziku, knjige i programe u onoj meri u kojoj to možemo. Niko nema pravo da uz pomoć represije obezbeđuje sebi profit!
Ukoliko se ne slažete sa gore napisanim, razmislite opet, ne stidite se promene sopstvenog mišljenja, i znajte da su ovo fundamenti od kojih ću ja, kao svesno biće, teško odstupiti...
Pozdrav,
Marko