@zutokljunac,
Ovo sto si do sada pisao je nista do goli populizam, samo jos ne mogu da dokucim da li stvarno verujes u to sto pises ili teras segu sa ostalima.
Usudio bih se da dam par komentara.
1. U normalnim uslovima poslovanja, kada gazdu (jedna osoba, dva-tri suvlasnika ili 10.000 akcionara) zanima samo finansijski rezultat poslovanja i visina dividende, osobe na srednjim i visim funkcijama skoro po pravilu imaju diskreciono pravo da odlucuju o zaposlenju. ALI! Ako se pokaze da osoba koju su primili nije na visini zadatka (da budem politicki korektan), prvo ce ona dobiti otkaz (ili biti premestena na nize radno mesto) a drugo ce coveku koji je odlucivao o zaposlenju biti upisan jedan red u 'track record', ne bas povoljnog sadrzaja (ovo shvati uslovno, ako se ne pise ono se bar pamti) od strane njegovih supervisora. Ja sam imao priliku da budem konsultovan kod primanja par kolega (sticajem okolnosti sam ih znao od ranije) ali mi je sef (francuz) odmah lepo rekao da ako ga preporucim a on se ne pokaze da to nije bas preporuka za moju karijeru... Sreca te se covek pokazao ;-)
1.1 Napominnjem da ovo vazi za firme koje nisu u drzavnom vlasnistvu. Tamo gde drzava pokriva manjak je druga prica - politicka i rodbinska podobnost se uglavnom postuje, iako se nista ne radi protivno zakonu. Slazem se da treba menjati ali rad u firmi sa drzavnim vlasnistvom je manje vise svuda isti, tesko se ulazi, tesko izlazi. Kazne skoro da ne postoje.
2. Nemoj molim te da kreces sa ljudima koji imaju prosek skoro 10... I ja sam nekada studirao (i zavrsio!) i neke ljude koji su stvarno diplomirali sa 9+ ne bih stavio ni da prodaju karte za bioskop. Nisu glupi, daleko od toga, ali niti su socijalni, ne znaju da komuniciraju, profesionalnost je upitna, generalno egoisticni jer se tese ocenama ne shvatajuci da niko nece biti duze od 10 min zadivljen njihovim ocenama vec onim sto uspeju da pokazu u realnim poslovnim situacijama. Tako je na elektronici, medicini, ekonomiji... Gore pomenuti kolega je zavrsio fax, ali jedan drugi (jos jedna preporuka) nije, ali i jedan i drugi skljakaju za dvojicu i rade na radnim mestima za koje je jedan od (potencijalnih, nije nuzan) uslova sedmi stepen.
3. To me vraca na 1., jer firma kojoj je jedini cilj ostvarivanje dobiti i dalje sirenje apsolutno ne haje (i to sa pravom) za diplomu vec jedino i iskljucivo za sposobnost i znanje. Polako ali sigurno 'soft skills' postaju glavni uslov jer, neverovatno ali isitnito, znanje se stice... sto se ne moze reci za uljudnost, kulturu i poslovnost.
4. Traziti Poljoprivrednog inzenjera da ti radi na odeljenju sa sportskom opremom i po kojom sveckom je uvreda za inzenjera jer se njegovo znanje daleko vise moze iskoristiti na drugom mestu. Mislim, to je toliko specificna oblas rada, uporediva sa medicinom. Nije bas nesto sto se zna iz opsteg obrazovanja. Osim naravno, ako je to nacin da komsijin mali udje u kompaniju pa posle da vidimo kako cemo (prodavac par meseci, sef odeljenja posle...).
Na kraju, velika kompaniju ili malu (samo da nema drzavnog kapitala) treba jednostavno pustiti da radi i snalazi se kako zna i ume na otvorenom trzistu. Drzava treba da regulise okvire poslovanja a ne da utice na politiku firmi.
Computer asked me something and I said ‘Yes’ / You can’t stop an idiot from being an idiot…