@Onaj
Po nekoj logici savršenstvo bi trebalo da traje večno, ali "vizija" je da na kraju to savršenstvo prelazi u haos. Ne u haos, u smislu da se elementi kosmosa sudaraju međusobno, već u smislu haosa početka. - Znači, nešto se stvori, razvija, dostigne svoj neki vrhunac, a onda sledi propadanje, sažimanje, na kraju ostanu samo atomi i/ili energija i ponovo bum i sve ispočetka. Možda bi tu bio najreprezentativniji multiuniverzum gde bi uvek u svakom datom trenutku (ma kolika bila mala vremenska jedinica) postojali svetovi u nastojanju, razvijeni svetovi i svetovi u nestajanju a svi bi oni bili međusobno povezani kroz, na primer, crne rupe koje bi služile kao creva za pretakanje energije - na jednom kraju ulazi energija (tj mahom bivša materija obogaćena energijom-silama koje je nekada posedovala), na drugom kraju ta energija se "expresno" pretvara u materiju (atomi, molekuli, ćelije, kristali, ... - onako kako se svemir razvija - usložnjava).
Večnost je relativan pojam a dužina te večnosti zavisi od životnog veka posmatrača. Recimo, za nas: mi smo večni u odnosu na vilinog konjica koji živi samo jedan dan, za sebe smo smrtni, ali zato kosmos je večan (bez obzira na ono što sada znamo o njemu ili pak samo naslućujemo).
Za protivnike evolucije (mutacija - pošto idu zajedno): Promene boje, sticanje otpornosti, promena delimičnog izgleda nekog organa (kao što su npr kljunovi ptica) su samo mini evolucioni koraci - nešto što može da se uoči sa gledišta "svesne" ljudske civilizacije, pa čak i za vreme života prosečnog čoveka. Što je organizam manji (jednostavnije građe) mutacije (a samimim tim i njihova evolucija) su očiglednije.
Ponavljam, a već je to neko i objasnio, globalna evolucija u smislu stvaranja novih vrsta od postojećih (starih) je jako spor proces: Nema magičnog štapića i da preko noći od krokodila nastanu kokoške (malo dosadih sa krokodilima i kokoškama): to je jako jako dug proces sa bezbroj međukoraka, od čega ima dosta ćorsokaka (loših mutacija) da na kraju kada imamo i kokoške i krokodile više nikome ne pada napamet da ih poveže jer oni su tu i nemaju nikakve veze jedni sa drugima pa čak kroke bi rado smazale koke i to sve sa perjem.
Isto je bilo i sa čovekom, nije on tek tako "sišao sa drveta".
Bog koji je stvorio evolutivni svet: hm, pre će biti bog u pozadini svega - tj bog je sam univerzum/multiuniverzum i njegovi/njihovi delovi su sastavni delovi boga i sve je povezano, sve žive i nežive stvari i energija. Nema nikakvu aktivnu moć.
Jeres? - Pod jeresom se smatra sve ono što se kosi sa zvaničnim utvrđenim moralnim, običajnim i znanstvenim principima, a sve se to najčešće poklapa sa religijskim učenjima; jer, ma koliko bili sekularna društva u pozadini svih "normalnih, prihvatljivih" stvari, uključujući i same zakone, kriju se religijski principi, jer na kraju krajeva nekada su svetom vladale verske vođe.
Za mene je jeres kada neko kaže da je zemlja ravna ploča a uz to centar svemira i jedina živa planeta.
Istini za volju, civilizacijsko čovečanstvo je veći deo svog "života" izgubilo u raspravama i ratovima u cilju nametanja baš tog i tog boga: Rimljani progonili pagane (jer su ovi bili nečisti demoni i verovali u nečiste sile), progonili su, kasnije, i hrišćane (mada ovo može da se uzme i sa rezervom: ceo sukob krenuo pod nagovorom jevrejskih sveštenih glava); hrišćani (kada su ojačali) progonili su rimljane (ostatke) i pagane; zatim, muslimani i hrišćani su međusobno jedni druge progonili; potom se, hrišćani razjedinili (katolici, protestanti, pravoslavci) pa su jedno vreme međusobno ratovali; sukobi na relaciji hrišćani - muslimani i dalje traje s tim što su ovi drugi znatno agresivniji i uglavnom inicijatori sukoba. Kada kažem "progonili", ne mislim da su radili nešto u smislu: "Ajde pakuj se, neću da prljaš moju zemlju, eno ti ono pusto ostrvo to je za tebe i tvoje", već je tu bilo jako gnusnih zločina. Još ako se tu dodaju jeretičke grupe - sekte, "žurka je burnija".
Ne znam kakva je situacija među istočnjačkim religijama. Verovatno i tamo je bilo nekih verskih sukoba, ali koliko mi je poznato znatno su mirniji u odnosu na ostale.
Crkvi, konkretno pravoslavnoj (i to srpskoj), nisu smetali Ćirilo i Metodije i Sveti Sava jer sva trojica iako inicijatori opismenjavanja naroda su sve to radili kao monasi a samim tim oni su crkvene knjige približili narodu. Oni nisu učili narod da čita romane, gleda u zvezde, i slično. Sve što su ga učili svodilo se na čitanje i pisanje (konkretna primena na prepisivanje crkvenih knjiga), možda nešto da računa, i da leči lekovitim biljem. S druge strane, pravoslavna crkva je bila liberalnija - popustljivija prema svom stadu.
Kao što je više puta skretano, ovo je ipak tema o bogu a ne tema o religijama (i verskim sektama, jereticima,...).
- Da li je bog stvori svet?
- Da li je bog nepromenljiv?
- Da li je bog savršen?
- Da li su bog i tvorac isto?
- koliko je veliki bog?
- Koje su njegove nadležnosti, prava i obaveze?
- Da li bog ima aktivnu moć uticaja na svet? U prevodu (malo prizeman primer): da li ako bih se pravilno molila i poštovala sve zacrtane rituale i običaje, da li bi bog mogao tek tako da mi pokloni milion dolara?
- Da li je bog sastavni deo svih stvari i bića?
- Da li je bog energija?
- Da li je bog priroda?
- Da li je bog sila?
- Da li bog može da se menja?
- Da li postoji više bogova?
- Da li bog postoji?
...
-
ER