Citat:
bigkandor:
Eto toliko o tome koliko vredi škola. Pa se čudite zašto mladi nemaju posla. Odgovor je jednostavan. Bubanje u školi kakva je danas nema svrhe. Stalnim i besmislenim bubanjem školarci su se ulenjili i stekli pogrešnu predstavu da se sve završava kad se nabuba. Ili što bi rekli mudri ljudi "preučili su se". Nisu mladi krivi već sistem koji im je nametnut. Oni jednostavno nisu usmereni na pravi način i biće im potrebno neko vreme da "udju u kolosek". Ni u školi a ni na fakultetu se ne uči da se radi. 8 godina osnovne + 4 godine srednje + 4 godine fakulteta. Samo se buba. I to u godinama kada je ličnost najpodložnija uticajima. To mora da ostavi traga. A trag je ulenjenost i dezorjentisanost. Zato toliko mladih nezaposlenih. Od bubanjem nema vajde i više vredi ono što je naš "neradnik" sam stekao nego magistratura ili doktorat.
Slazem se sa ovim u potpunosti ^ 2
Ja sam zavrsio srednju arhitektonsku i arhitektonski fakultet. Bio sam bas maji vredan deckic, takmicenja iz matematike, mehanike, 5.0 skola, dobar prosek na fakultetu. Komp koristim od 4e godine, 3d radim od '99.
U skoli sam bio 'kompjutersko ogledno odeljenje' i trebalo je da imam informatiku umesto nekih drugih predmeta. Medjutim, sav taj ogledan deo se maltene sveo samo na jedno, a to je na nekoj trecoj godini ako se ne varam, kad su sva druga odeljenja isla na praksu na gradiliste, mi smo igrali quake u kompjuterskom centru. Zasto? Zasto sto nam je razredna tokom leta izmedju druge i trece godine, otisla na kurs u Vinchu zajedno sa pola odeljenja, i vratila se da nam... predaje 'informatiku', Odnosno, mi smo igrali quake, i na smenu joj pokazivali autocad....
Razredna isla u odeljenje sa mojom majkom, a moja majka uzela 286 sa color monitorom i ploterom jos '89e. Autocad sam dakle prvi put video u verziji 2.06 ako se ne varam.
Na fakultetu jos gore, posle 4 godine tehnicke skole, kada sam vec draftsman/tehnicar, vec na pola prve denecije XXI veka, ja ne smem da koristim kompjuter na fakultetu. Jedina radionica maltene koju sam imao sa CNC masinama je bila ona koju sam sam organizovao, kad sam testerisao neke olovke ipravio adaptere da bi moj vrsnjak, ploter, mogao da crta radove sa arhitektonskog crtanja umesto mene. OPET je trebalo mnogo vremena da se pripreme crtezi, da manuelno saljem crteze jer siroti ploter nije imao dovoljno memorije, ali barem nisam trosio 28 sati preko vikenda na crtanje tih glupih crteza.
Da ne duzim oko skole, koja je izuzetno losa, pisao sam dosta ovde ima i slika plotera.
http://shmarhitektura.blogspot.com/
Ja trenutno nemam posao posao, odnosno ne radim ni za koga, ali radim 3d za novac od 16e godine maltene. To je na kraju uspelo da me dovede u Ameriku... Ali, ima veliko ali.
Moja konkretno oblast je postala uzasno konkurentna. Za 10 godina maltene se maltene skroz srozala, i gde je bilo mnogo posla, dobro placenog vise nema. Danas je jako malo firmi koja rade arch-viz po zapadu, i dosta po trecem svetu. Srbija cak nije tu ni konkurentna, i dosta sam grcao kad sam radio odatle. Treba ipak nesto naplatiti ako se zivi u Beogradu, a kad zapadnjaci vec salju vani, jeftinije im je u Indiji.
Da sam zapoceo firmu umesto da sam isao na fakultet, verovatno bih imao biznis koji cveta jer bih imao 100 puta vise radova i bili bi bolji da nisam morao da se bakcem sa ucenjem drevnih prevazidjenih tehnika na fakultetu.
Kad sam dosao na praksu u Ameriku, u inzinjerskoj firmi je radila devojka koja je prakticno dizajner enterijera. Takvu je skolu zavrsila, ali je negde tokom studija pokupila REVIT. Ova ogromna multinacionalna inzenjerska firma je unajmila nekog takvog da im bude BIM koordinator. Mogu sa sigurnoscu da tvrdim da bar 60% mojih kolega ne zna tacno ni sta je BIM. A i kako ce kada nema kompjutera, nema laboratorije, nema profesora, nema programa i nema vremena. A jos ako se ode na neku akademiju gde bi se radilo nesto ovako, pa tu ja mislim da se radi samo sa grafitnom olovkom, kakav REVIT, kakav BIM, kakvi bakraci.
Mislim da sam relativno inteligentan. Ucim da programiram, i dobro mi ide. Pisem shadere za 3d aplikacije, uspeo sam da rekonstruisem mesh na grafickoj karti prakticno, za dva dana sto sam uzeo da se igram sa tim. Nacrtna geometrija mi je bila omiljeni predmet, ALI NIKO NIKADA NIGDE nije bio da me usmeri ka programiranju. Pijani profesor iz atsh-a nam je jednom pokazao kako se prebacuje iz dekadnog sistema u binarni, i to je bilo sve. Nikog vala nije bilo ni da me usmeri na matematicku gimnaziju, a imam utisak da je bolje da sam tamo isao.
Mislim da su generacije, koje su zavrsavale fakultet izmedju 2000-2010 u gunguli, jer se desio nevidjeni, nagli skok u tehnologiji, a mnogi ljudi su to propustili. Ja smatram da nisam, ali da sam mogao mnogo brze, bolje i vise da naucim, da je bilo pravo usmerenje.
Kod nasih kompjuterskih struka, internet je barem neiscrpan, i uvek, kad se nema posla, moze da se uci nesto novo. Mi smo prakticno zanatlije, druge struke, drugi ljudi... nek im je bog u pomoci, jer mislim da se desilo to da si sa 25 postao onaj nepotrebni covek sto je u 50 izgubio posao.
what we want, we must create