- Moram da priznam da su mi prijali ovi dani žalosti, mogao si da čuješ neke lepe simfonije i balet, a ne da slušamo neke trivijalnosti na televiziji.
Po cenu da i mene popljuju koliko god hoće, moram reći da od ponoći uživam u TV programu jer najzad ima nešto pametno da se gleda. Na Hepiju umesto tupavih parova (mada i to nije loše za vežbanje psihoanalize), bio je dokumentarni serijal. Danas celo jutro gledam pametne dokumentarno-obrazovne stvari na TV-u bez potrebe da ih iskopavam odnekud svećom.
Dakle:
Dan žalosti = kultura i obrazovanje
Dan sreće = plitkoumni programi za zabavu širokih zatupljenih narodnih masa.