Shadowed, mislio sam da će neko drugi da se javi i to razjasni pošto objašnjavanje nije moja jača strana... No ajd da probam...
Dakle, disk se sastoji od ploča na kojima su upisani bitovi koji čine neke podatke - ploče su podeljene na polja u koja se upisuju ti bitovi. Čitajuća glava ne mora da pregleda celo polje - ako je (znatno) veći deo polja namagnetisan onda će to shvatiti kao 1 (ili 0, nisam siguran kako to tačno ide), i obrnuto.
E sad, kod pisanja glava nikad neće obuhvatiti celo polje (zbog nepreciznosti izrade hard diskova... tj. to se ne može napraviti da pozicioniranje bude savršeno precizno), već će uvek negde na ivicama ostati delovi starog podatka koji se tu nalazio pre upisivanja novog. Naravno, to ne smeta pri čitanju pošto je u pitanju veoma mali procenat površine tog polja. Nakon toga, opet pri sledećem pisanju će se prebrisati deo tih starih podataka, ali će ostati sačuvan neki mali deo, pa je te podatke i nakon 2 prepisivanja moguće izvući. Mislim da su do sada stigli do toga da i nakon što se 17 puta prebriše sadržaj diska, moguće je izvući podatke.
Naravno, u pitanju je izuzetno komplikovan i veoma skup proces te stoga mislim da takvu tehniku koriste jedino CIA, FBI i slične organizacije kada je neophodno doći do sadržaja obrisanih podataka.
Nadam se da je neko razumeo to što sam napisao; kao što sam rekao nije mi to jača strana, a i umoran sam...
Putuj planeto, super smo se družili
nama je lepo, taman kako smo zaslužili!