Tačno u 10 sati i 38 minuta, 14. januara 2005. radio teleskop "Green Bank" u Zapadnoj Virdžiniji, SAD, uhvatio je slab signal sa sonde "Huygens", koja je ušla u Titanovu atmosferu. Signal je do Zemlje prosledila matična svemirska letelica "Cassini", od koje se sonda odvojila 25. decembra prošle godine.
Sonda je do površine meseca propadala više od dva sata koristeći padobrane za usporavanje. Radio teleskopi u SAD i Australiji koji su sve vreme pratili signale sa sonde, ustanovili su da je uređaj prevazišao sva očekivanja i nastavio da emituje još gotovo dva sata po sletanju na površinu Titana.
Sonda "Huygens" lansirana je sa Zemlje na matičnoj letelici "Cassini" pre sedam godina. Uspešno izvedeno prizemljenje sonde označilo je svršetak najtežeg dela misije i sonda je ostavljena da leži na površini ledenog meseca u spoljašnjem Sunčevom sistemu. Tokom narednih nekoliko dana, naučnici će vredno raditi na obradi podataka koje je prikupio niz sondinih naučnih instrumenata.
Metanska misterija
Astronomi vekovima posmatraju Titan. Gledano teleskopima sa Zemlje, svetla tačka koja kruži oko Saturna ne predstavlja naročito spektakularnu pojavu. Međutim, prelet NASA-inog Vojadžera 1980. godine otkrio je da se ipak radi o izuzetnom nebeskom telu. Naime, Titan je ogroman i sa prečnikom od 5.150 kilometara veći je od planeta Merkura i Plutona. Titan poseduje i impozantnu atmosferu - tri puta deblju i jedan i po put gušću od Zemljine.
Ova atmosfera je bogata sa metanom, azotom i, verovatno, složenijim organskim jedinjenjima, od kojih bi neka mogla da predstavljaju građevinske blokove života. Titanovi narandžasti oblaci skrivaju površinu i možda prilično bizarne pojave. Metan na Zemlji nastaje u močvarama truljenjem organskih ostataka, kao i u crevima goveda - preživara. Poreklo metana na Titanu još nije objašnjeno.
Pošto je Titan veoma hladan (prosečna temperatura površine kreće se oko minus 178 stepeni Celzijusa), metan može da se kondenzuje i iz padavina na površini obrazuje jezera i mora. Metan u tečnom stanju vizuelno veoma nalikuje vodi, čak i po viskozitetu, samo što je daleko hladniji. Ukoliko postoje, jezera na Titanu mogla bi da izgledaju (ali samo da izgledaju) kao jezera na Zemlji.
Titan je veoma zanimljiv za naučnike i zbog složenijih jedinjenja koja bi mogla da nastanu fotodisocijacijom metana i azota u atmosferi. Atmosfera možda sadrži složene molekule slične onima koje su ulazile u sastav hemijske supe na mladoj Zemlji pre pojave života. Hladna sredina meseca možda je zamrzla i očuvala ovu pre-biološku supu u ranom stadiju razvoja.
Glavni naučni cilj misije "Cassini - Huygens" je utvrđivanje sastava atmosfere, ispitivanje mogućnosti postojanja energetskih izvora za atmosfersku hemiju, kao što su električna pražnjenja, proučavanje osobina aerosola i fizike oblaka, merenje vetrova i temperatura u atmosferi i na površini, kao i utvrđivanje kvaliteta i strukture površine.
Pesma vetrova
Sonda "Huygens" je tokom spuštanja snimala površinu iz raznih uglova i merila sastav atmosfere. Kvalitet slika napravljenih sa malog rastojanja od površine trebalo bi da bude takav da omogućava raspoznavanje detalja sa dimenzijama ispod jednog metra, a možda čak i ispod 10 centimetara. U isto vreme, radarski altimetar merio je topografiju površine ispod sonde. Vršena su i merenja profila vetra.
Prve slike koje je objavila Evropska svemirska agencija (ESA) prikazuju vijugave odvodne kanale koji završavaju kod jasne obalske linije. Naučnici smatraju da kanali odvode tečni metan. Narandžasti pejzaž oko mesta spuštanja sonde posut je sitnim stenama, zaobljenim i glatkim kao šljunak na Zemlji. Jedna od slika prikazuje pojavu nalik na pramenove magle, verovatno sačinjene od etana ili metana, koji se dižu iznad površine.
Već ovi prvi podaci oduševili su naučnike. Titan poseduje debelu atmosferu sposobnu da prenosi zvučne talase, te se radi o veoma bučnom mestu. Mikrofoni na sondi zabeležili su fijuk vetra oko sonde u propadanju. Pesma Titanovog vetra u trajanju od oko 1 minut i 40 sekundi u MP3 formatu može se skinuti i poslušati sa ESA-inog Web sajta na Internet adresi:
www.esa.int/SPECIALS/Cassini-Huygens/SEM85Q71Y3E_1.html.
Sonda "Huygens" je konstruisana da pluta u slučaju da završi u reci ili jezeru. To se nije desilo, i nakon dva i po sata propadanja sonda je udarila u tlo brzinom od 4,5 metara u sekundi. Uređaj je "preživeo" udar i nastavio da emituje podatke. Među merenjima koja su do sada protumačena nalaze se temperatura, pritisak, sastav i brzina vetra izmereni na različitim tačkama od vrha do dna atmosfere.
Temperatura na mestu spuštanja iznosila je minus 179 stepeni Celzijusa. "Penetrometar" na dnu sonde zario se u zemljište, koje je pokazalo konzistenciju vlažnog peska ili gline. Zemljište kao da je prekriveno tankom korom ili nečim sličnim. Naučnici još uvek analiziraju ove podatke.
Maseni spektrometar, složeni uređaj namenjen analizi hemikalija u atmosferi Titana, prikupio je dokaz postojanja debelog oblaka metana na visini od oko 18 kilometara iznad površine. Zagrejana cev letelice na tlu pokazala je da površinski materijal isparava i takođe proizvodi metan.
Sve u svemu, postoji dovoljno slika, zvukova i drugih merenja da uposli naučnike godinama. Podaci koji su do sada objavljeni predstavljaju samo preliminarne rezultate i delić ukupnih podataka.
Joint venture
Letelica "Cassini" je nastavila da kruži oko Saturna u četvorogodišnjoj misiji proučavanja planete, njenih fascinantnih prstenova, prirodnih satelita i magnetosfere. Letelica ispituje i Titan na komplementaran način sa sondom "Huygens". Tokom svakog preleta, "Cassini" će izvesti niz posmatranja površine i atmosfere. Površina Titana biće kartografisana pomoću radarskog uređaja i optičkih instrumenata koji treba da prodru kroz "atmosferske prozore" do površine.
Cassini/Huygens misija je zajednički napor američke svemirske agencije NASA i Evropske svemirske agencije. Uspešno je lansirana iz Kejp Kanaverala 15. oktobra 1997. godine. Misija nosi imena dva evropska astronoma iz 17. veka: Kristijana Hojgensa, koji je otkrio Titan, i Žan-Dominik Kazinija, koji je otkrio ostala četiri glavna prirodna satelita Saturna. Hojgens je takođe prvi objasnio pravu prirodu prstenova.
Saturn se približava
U četvrtak, 13. januara, samo dan pre sletanja sonde "Huygens" na površinu Titana, Saturn se našao na udaljenosti od 1.207.275.000 kilometara od Zemlje, što je najmanje rastojanje koje može da se očekuje ove godine. Zbog ovoga se, posle zalaska Sunca 13. januara, na nebu našla zlatna zvezda vidljiva cele noći. Astronomi pojavu tumače "opozicijom Saturna", pošto su se Sunce i Saturn našli na suprotnim stranama neba. Ovo se dešava otprilike svakih 13 meseci.
Ukoliko vas je loše vreme sprečilo da bacite pogled, ne očajavajte. Saturn će ostati "blizu" Zemlje i udaljavaće se polagano tokom meseca.
Oliver Terzić