Kao što neki znaju (a neki ne), kada imamo dve frekvencije, njihovim mešanjem se uvek dobije zbir i razlika (princip superheterodina). Dakle, imamo emitovanu frekvenciju, i primljenu, koja se vratila od bilo čega. Ukoliko nema kretanja, one su iste. Ako postoji kretanje, one se razlikuju. Mešanjem se, između ostalog, dobije razlika, kao niska frekvencija, i ona se detektuje. Tako rade ultrazvučni detektori o kojima je bilo reči. A Doplerov efekat je upravo to: različita visina tona voza koji dolazi u stanicu, i voza koji odlazi iz stanice, iako su im pištaljke iste.
Inače, može se kao senzor koristiti i ultrazvučni "metar", koji se takođe ugrađuje u bolje automobile za parkiranje unazad. On radi tako što meri vreme povratka ultrazvučnog impulsa. Tako rade i radari, bilo da su ultrazvučni, ili "oni pravi".
I sasvim nepotrebno se vodi rasprava o ceni, kinezi će ih napraviti za dva zrna pirinča. Poenta je u tome što nijedan od tih senzora ne mere šumove, već sasvim konkretne stvari. Šum je nešto što se rasprostire po svim opsezima, zavisi od mnogih faktora, i uvek je nepoželjan.
I za razliku od gospodina Gane-ta, ja sam se tim stvarima bavio veoma praktično, a ne teoretski. Ultrazvučni "metar" sam napravio pre mnogo godina, bez ikakve dokumentacije i šema. Tek kasnije sam došao do "fabričke šeme", koja je naravno bila drugačija od moje, ali je isto radila.