Globalno zagrevanje
Glečeri se tope
Prema novim podacima, veći broj masivnih glečera na Zapadnom Antarktiku ubrzano se topi i klizi u okean podižući morsku razinu. Glavni razlog - više prosečne temperature vazduha i okeana...
Debljina glečera smanjuje se dvostruko većom brzinom nego prošle decenije
Antarktički kontinet prekrivaju dva velika ledena prekrivača:
- veći Istočni antarktički ledeni prekrivač i
- manji Zapadni antarktički ledeni prekrivač.
Osnova Istočnog antarktičkog ledenog prekrivača većim delom se nalazi na kopnu, iznad nivoa mora, te je prekrivač prilično stabilan i sporo reaguje na promene u životnoj sredini.
Sa druge strane, osnova Zapadnog antarktičkog prekrivača leži ispod nivoa mora i on je mnogo nestabilniji.
Godine 2002, tim naučnika predvođen američkim glaciologom Robertom Tomasom nadletao je Zapadni Antarktik i radarom merio debljinu glečera koji se spuštaju u Amundsenovo more. Naučnici su pronašli da se debljina glečera smanjuje dvostruko većom brzinom nego što je zabeleženo devedesetih godina prošlog veka, kad su je merili evropski sateliti.
Za jedan uravnoteženi glečerski sistem količina leda koja se topi ili lomi i odlazi u more približno je jednaka svežoj količini leda koja se formira od snežnih nanosa. Sa gubitkom od 250 kubnih kilometara leda u okeanu svake godine, što je oko 60 procenata više leda nego što se nakupi od snežnih padavina, glečeri Amundsenovog mora svakako se nalaze daleko od stanja ravnoteže.
Ovaj gubitak odgovara globalnom godišnjem rastu nivoa mora od 0,2 milimetra. Naučnici su dalje pronašli da glečeri takođe ubrzavaju ka moru. Brzina napredovanja prema moru jednog glečera sa Ostrva Pajn u proteklih 30 godina povećala se za 25 procenata. Ustanovljeno je da su detektovane promene vezane za smanjivanje i slabljenje ledenih grebenova, koji inače deluju kao "kočnice" u napredovanju glečera ka moru.
Naime, gotovo polovina kontinenta okružena je ledenim grebenovima koji su ukotvljeni i vezani za stene sa svih strana, sem sa strane okrenute ka otvorenom moru, koja je slobodna. Kad topla morska voda erodira podnožje grebena, glečer koji se na njega naslanja nailazi na manji otpor na putu ka moru. Na ovaj način može se pokrenuti lančana reakcija, kao pukotina do više od 1.000 kilometara u unutrašnjost, što može da izazove kolaps ledenog prekrivača.
Naučnici još uvek nisu sigurni da li je glavni krivac promena u temperaturi vode morske struje pri dnu, ili se temperatura nije promenila, dok je vodena struja ubrzala. Ukoliko se ovakav trend nastavi, za oko pet godina najmanje 690 kvadratnih kilometara veoma debelog leda sa glečera ostrva Pajn plutaće okeanom. Rad naučnika objavljen je u naučnom časopisu "Science".
Dve druge studije, objavljene u časopisu "Geophysical Research Letters", opisale su slične promene na Antarktičkom poluostrvu. Ovde je ledeni greben površine 3.250 kvadratnih kilometara, nazvan "Larsen B", pukao u martu 2002. godine, nakon što je oslabio usled pet puta bržeg rasta temperature od globalnog proseka tokom pet prethodnih decenija. Erik Rignot iz NASA-ine Laboratorije za mlazni pogon u Pasadeni, SAD, i kolege koristili su radarske podatke dobijene sa satelita za otkrivanje porasta brzine kretanja glečera.
Tri glečera pokazala su osmostruko povećanje brzine u periodu između 2000 i 2003. godine, dok su dva glečera pokazala trostruko povećanje. Gubitak leda iznosi više od 27 kubnih kilometara godišnje. Površina glečera nazvanog "Hektoria" smanjila se za oko 40 metara u proteklih šest meseci. U oblasti Zapadnog Antarktika, a posebno na severnom vršku kontinenta, južno od Čilea i Argentine, zabeležen je u proteklih 60 godina skoro najbrži rast prosečne godišnje temperature na svetu.
Rast razine
Sa pucanjem i raspadom ledenog prekrivača led se topi, a voda završava u okeanu podižući morsku razinu na globalnom nivou. Rast morske razine podrazumeva smanjenje obale svuda u svetu. Ukoliko bi se sav postojeći ledeni prekrivač na Antarktiku raspao, led bi završio u okeanu i istopio se, podižući morsku razinu za oko 66 metara.
Naučnici koji proučavaju ledeni prekrivač veruju da je Istočni antarktički prekrivač prilično stabilan, pošto se oslanja na kopno iznad nivoa mora. Osnova Zapadnog antarktičkog prekrivača leži, međutim, uglavnom ispod morskog nivoa. Naučnici veruju da je ovakav ledeni prekrivač nestabilan, jer su se u poslednjih 20.000 godina (od vremena poslednjeg ledenog doba) istopili svi ledeni prekrivači ovog tipa. Ukoliko bi se raspao Zapadni antarktički ledeni prekrivač, koji sadrži više od 3,2 miliona kubnih kilometra leda, nivo svetskog okeana porastao bi za oko 6 metara. Ukoliko bi se sav led na Zemlji istopio, razina bi se podigla za 72 metra.
Prema tome, nema mesta strahu, još uvek bi dosta kopna ostalo iznad vode - reklo bi se da slika nalik onoj u Kostnerovom filmu "Vodeni svet" nije baš verovatna. Ipak, čak i mala promena u nivou okeana uzrokovala bi velike promene u ljudskom društvu, ekonomiji i svetu prirode.
Promena klime
Globalno zagrevanje je izvesno, ali predviđeni nivoi zagrevanja možda neće izazvati promene koje bi se očekivale na Antarktiku. Temperature koje danas vladaju na tom kontinentu su izuzetno niske, te bi, i pored rasta od nekoliko stepeni, još uvek veći deo kontinenta ostao veoma hladan. Kako je Antarktički ledeni prekrivač veoma velik, posledice promene temperature ne bi se ispoljile tako brzo - na odgovor celog Zapadnog antarktičkog prekrivača čekalo bi se oko 50.000 godina.
Promene se brže ispoljavaju na manjim ledenim grebenovima i spoljnim glečerima, naročito u toplijim delovime Antarktika, kao što je Antarktičko poluostrvo. Tako je, tokom poslednjih nekoliko decenija, ovde nestao Vordijev ledeni greben, verovatno usled rasta prosečne temperature od dva stepena Celzijusa. Ukoliko se ovaj trend zagrevanja nastavi, slična sudbina očekuje i Larsenov ledeni greben za 300 godina.
Globalno zagrevanje moglo bi da delovati na Antarktik i na potpuno drugačiji način. Topliji vazduh može da prenese više vlage od hladnijeg. Nešto više temperature nad kontinentom mogle bi da znače više padavina - ledeni prekrivač bi u tom slučaju mogao i da raste.
Globalne promene ne odnose se samo na vazduh, već i na okean. Promene strukture okeana i morskih struje mogle bi da povećaju topljenje baza ledenih grebenova, što bi ubrzalo napredovanje glečera ka okeanu. Sa povećanim temperaturama okeana i vazduha, godišnji sadržaj leda u Antarktičkom moru značajno bi se smanjio, menjajući ekosistem.
O.T.