Ponavljam - univerzalna priprema ne postoji. Na primer, pripremu drugacije pise informaticar sa PMF od informaticara sa tehnickog fakulteta u Cacku ili Zrenjaninu, ili neko sa FON-a, ETF-a...
Stvari su se poslednjih godina uslozile silnim reformama, (Gasine ideje, potenciranje decijih prava i nikakvih obaveza, aktivna nastava) tako da jos uvek nije iskristalisano u kom smeru ide citav proces obrazovanja.
Odatle zavisi od coveka do coveka u komisiji da li ce mu se vise svideti aktivna ili klasicna nastava. Nekom moze toliko da bude antipaticna jedna od ove dve metode da cak i obori kandidata, iako cas bude kako valja. Naravno, sve pod parolom 'moze im se'.
Jedno je pravilo osnovno, a to je da taj ispit treba shvatiti sto manje stresno, ipak je to 12h na nogama gde svima trebas da udovoljis i da se smeskas i da se pravis idiot i da lazes i da pricas ono sto bi oni voleli da cuju, a nikako ono sto zaista mislis jer mogu da te obore. Surova istina.
- Situacija: razmazeno dete uglednih roditelja terorise ucenike i nastavnike. Dete, za glavu vece od tebe te je pljunulo pred odeljenjem, sta ces da radis?
- Drustveno prihvatljiv odgovor: Da ga zamolis da to vise ne radi, da popricas sa njim, da nadjes gresku u sebi, da otkrijes koji je povod koji si dao detetu, da kleknes da te jos jednom lepse udari, nikako pruzati otpor, zaboga 'dete je to', mora da se isprazni, a nikako da bes skuplja u sebi.
Citaj: zavalis mu samarcinu, pa dok pada tresnes ga jos jedno dva puta a onda ga uhvatis za kosu i izvuces iz ucionice, pa hodnikom niz stepenice do skolskog dvorista. Bitno je stres izbaciti iz sebe, a ne skupljati ga pa navlaciti sebi kojekakve cireve i druge bolestine :(
Konacno, i mi smo necija deca pa i mi imamo neko od tih 'decijih' prava :D
--
ES is the bes' ! ;)