Moram da vas demantujem po pitanju ``nepoznatih‚‚ troškova za most na Adi.
To je jednostavno nemoguće u građevini
Za svaku privremenu situaciju koja ode od izvođača ka investitoru stoji podebelo objašnjenje sa razdvojenim stavkama rada i materijala
+ građevinska knjiga + građ. dnevnik radova.
(znam da ponekog sada smaram sa osnovama, samo podvlačim da NIJE moguće vršiti građevinski posao, a da se ne zna koliko je para
DO SADA potrošeno). Takođe obratite pažnju na prošlo vreme (DO SADA)
Sa druge strane:
Kineski most je robni kredit. Kinezi grade most ‚‚kluč u ruke‚‚ ako se ne varam, a beogradske vlasti to plaćaju na ugovoreni način.
Znači: tehnologija rada, ko će biti izvođači, gde se kupuje beton, ko donosi pokretne wc kabine i sl. pitanja,
nisu na investitoru (beogradskim vlastima) da ih rešava.
Kako sam razumeo, beogradska vlast na kraju ima samo da proveri da li se izvedeno stanje mosta poklapa sa projektovanim (ugovorenim).
Iz tog razloga je mnogo teže pokrasti pare na ‚‚kineskom‚‚ mostu, jer kinez (izvođač) gleda da plati izgradnju što manje,
kako bi mu ostalo što više od ugovorene sume.
Investitor je u slučaju mosta na Adi sam vodio posao, birao projektno rešenje, birao izvođače, birao čak i stručni nadzor (znači kontrolu nad parama je dao u ruke trećem licu), pronalazio sam ugrađivače pokretnih wc-a i sve ostale izvođače i ‚‚ugrađivače‚‚.
Iz tog razloga je polje za muljačinu potpuno široko otvoreno.
I ne mogu da se složim da je ‚‚kraduckanje‚‚ normalno.
Slažem se da nam most treba. Treba nam i metro i što šta drugo.
Pitanje je da li nam treba za te pare ?
(koje uzgred budi rečeno samo nagađamo - jer su troškovi izgleda tajni magloviti podatak koji ne treba da se kaže srbistancima glupim)
Džaba vam sva zamena teza i logika ‚‚pa ipak smo dobili most‚‚
Sve priče o evropi počinju i završavaju ovde u trouglu: vlas - stanovnici srbistana - potrošnja para
Još krik slobode detinji je plač