Moj matori je godinama živeo u vojnom stanu (neotkupljen) potpuno nesvestan činjenice da je kao zakupac na neodređeno vreme obveznik poreza jednako kao i da je vlasnik stana. Nekom prilikom smo razgovarali, pa sam ga pitao koliko plaća porez, on kaže "ništa, pa nisam ja vlasnik, nego vojska". Ja mu objasnih da to nema veze, da je i kao zakupac na neodređeno obveznik poreza, ali jok, nije 'teo da čačka: "Ne mogu mi ništa".
Sve bi to lepo bilo da nije došlo vreme da se otkupi stan. I onda "došao mečki na rupu". U procesu otkupa, morao je da podnese dokaz da ne duguje ništa za porez, otišao po potvrdu, i izašao sa pet rešenja, za poslednjih pet godina, sa rokom plaćanja 15 dana. Sva sreća pa su bili dovoljno trezveni, mogli su da mu daju i dvanaset rešenja (za dvanaest godina), po posle on na sudu da se poziva na zastarelost. I šta je mogao nego da plati. Sa kamatom za pet godina. I to onom, neustavnom "kamatom na kamatu". "Žalba ne odlaže izvršenje". Plati, pa onda traži pravdu na sudu. "Će tužiš tatka što ti *ebo majku".
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji